Fotografija: Goran Mulić

Povodom promocije knjige "Poljoprivrednikov poljoprivredni kalenadar 2016" izdavač "Dnevnik-Poljoprivrednik" AD, pod čijim okriljem je i list "Poljoprivrednik", organizovao je 1. aprila 2016. godine okrugli sto pod nazivom "Poljoprivreda i ruralni razvoj - stanje i potencijali". Učesnici su bili eminentni naučnici, profesori univerziteta, dugogodišnji saradnici lista i autori tekstova u knjizi "Poljoprivrednikov poljoprivredni kalendar".

Okrugli sto je obuhvatio osam osnovnih oblasti agrarne privrede, a učesnici su prikazali svu složenost stanja s kojim se poljoprivreda kao strateška privredna grana, a isto tako i poljoprivrednici kao neposredni proizvođači suočavaju već dugi niz godina. Ugledni agroekonomista dr Radovan Pejanović, profesor Poljoprivrednog fakulteta u Novom Sadu, ukazao je na ograničavajuće faktore koji su uzrok teškog ekonomskog položaja agrara i evidentno otežavaju dalji razvoj poljoprivrede. To su neadekvatna agrarna politika i uloga države, nepovoljna agrarna struktura, neuređenost tržišta, loša struktura izvoza poljoprivrednih proizvoda, nekonkurentnost na evropskom i svetskom tržištu, kao i neorganizovanost robnih proizvođača.
Prof. dr Miroslav Malešević govorio je o fenomenu visokih prinosa, odnosno o pojavi da pojedini proizvođači pod određenim okolnostima postižu znatno bolje rezultate od uobičajenih.
Preduslovi za postizanje ovih rekordnih rezultata zavise od mnoštva faktora koji moraju biti u optimalnom odnosu. To su, pre svega, dobar izbor sorti i hibrida, odgovarajući klimatski činioci i adekvatne, savremene agrotehničke mere, pod uslovom da se one primenjuju kontinuirano, duži niz godina. Od ograničavajućih faktora najznačajniji su klima i nestabilna agrarna politika s nedovoljnim nivoom podsticaja.
Voćarstvo je proizvodnja koja omogućava ostvarivanje značajnih prihoda po jedinici površine i kao takva pogodna je za ruralna područja, ali uz uslov da se primeni najsavremenija tehnologija. Prof. dr Zoran Keserović s Poljoprivrednog fakulteta u Novom Sadu kaže da se u voćarstvu ostvaruje 10-20 puta veća dobit u poređenju s nekim drugim poljoprivrednim proizvodnjama i zato ono predstavlja odličan model za rešavanje ekonomskih, socijalnih i demografskih problema.
O uticaju klime na mlečne krave, govorio je prof. dr Vladan Bogdanović s Poljoprivrednog fakulteta u Zemunu. Naglasio je da temperatura i vlažnost određuju toplotno-humidni (TH) indeks kojim se meri izloženost životinja stresu. U projektu koji traje više godina, tokom kojih se svakog sata prati stanje klime na nekoliko odabranih farmi, uočeni su obrasci koji izazivaju brigu.
- Utvrđeno je da se period nepovoljnih proizvodnih uslova iz godine u godinu povećava. Neodgovarajući TH indeks je ranije bio uobičajen za jun, jul i avgust, pa je usled toga dolazilo do smanjenja količine mleka, problema u konverziji hrane i reprodukciji. Međutim, ovaj nepovoljan period u poslednje vreme sve češće obuhvata maj i septembar, pa čak i drugu polovinu aprila. Ovim se potencijalno kritičan period proširuje na pet ili više meseci godišnje. Nastanak stresnih uslova može se preduprediti uvođenjem savremenih tehničko-tehnoloških rešenja.
Mleko s malih i srednjih farmi može biti interesantno kao sirovina za dobijanje proizvoda s dodatom vrednošću, pre svega raznih vrsta sireva. To je u svom 2

izlaganju naglasila prof. dr Anka Popović Vranješ s Poljoprivrednog fakulteta u Novom Sadu.
Proizvodnjom mleka po organskim principima i izradom tradicionalnih prerađevina možemo biti konkurentni, jer ovi proizvodi nedostaju na svetskom tržištu.
Sve poljoprivredne proizvodnje na malom i srednjem gazdinstvu, u ruralnim sredinama, mogu se dodatno valorizovati uključivanjem u turističku ponudu datog rejona, o čemu je govorila dr Gordana Radović, direktor "Dnevnik-Poljoprivrednik" AD.
Zaključci okruglog stola mogli bi da se sažmu u konstataciju, s kojom su se saglasili gotovo svi učesnici, da poljoprivreda može da bude isplativa i na malom posedu, pod uslovom da se primenjuje savremena tehnologija, a proizvodnja standardizuje. Poseban značaj mogli bi da imaju proizvodi s dodatom vrednošću, kao i oni koji se uključuju u turističku ponudu. Učesnici su takođe ocenili da je potrebno da se proizvođači udružuju, ali i da im država pruži veću podršku u realizaciji neophodnih investicija.