Že­na­ma je u da­na­šnje vre­me ve­o­ma te­ško da ostva­re i uskla­de rad­nu i po­ro­dič­nu funk­ci­ju, jer ne­ma­ju do­volj­nu po­dr­šku in­sti­tu­ci­ja. Na se­lu je ovaj pro­blem po­seb­no iz­ra­žen. Se­o­skim že­na­ma je ogra­ni­če­na mo­guć­nost za­po­šlja­va­nja, obra­zo­va­nja i eko­nom­skog osa­mo­sta­lji­va­nja. Naj­če­šće, one ni­su vla­sni­ce imo­vi­ne, što je ogra­ni­ča­va­ju­ći fak­tor u za­po­či­nja­nju sop­stve­nog po­sla. Ipak, uti­sak je da se ova si­tu­a­ci­ja po­la­ko me­nja, pa su že­ne iz ru­ral­nih sre­di­na pre­po­zna­te u kon­kur­si­ma re­sor­nih in­sti­tu­ci­ja. Isto­vre­me­no, osni­va­ju se udru­že­nja, or­ga­ni­zu­ju ma­ni­fe­sta­ci­je či­ji je za­da­tak da po­ve­žu, obra­zu­ju i eko­nom­ski osna­že se­o­ske že­ne. To je i bi­lo po­vod da "Dnev­nik-Po­ljo­pri­vred­nik" AD ini­ci­ra i u sa­rad­nji s Pri­vred­nom ko­mo­rom Voj­vo­di­ne or­ga­ni­zu­je skup pod na­zi­vom "Po­lo­žaj že­na na se­lu i ka­ko ga po­bolj­ša­ti". Ovaj skup, or­gan­zo­van u vre­me odr­ža­va­nja 85. me­đu­na­rod­nog po­ljo­pri­vred­nog saj­ma u PKV-u, imao je cilj da se­o­ske že­ne in­for­mi­še o to­me ko­ja pra­va i mo­guć­no­sti im sto­je na ras­po­la­ga­nju ka­ko bi kva­li­tet nji­ho­vog ži­vo­ta bio po­bolj­šan. Moderator tematskog skupa bila je Aleksandra Milić, urednica u listu “Poljoprivrednik”.

- Že­le­li smo da osve­tli­mo još je­dan va­žan pro­blem - po­lo­žaj že­na na se­lu, ali i da po­nu­di­mo mo­guć­no­sti ka­ko se on mo­že po­bolj­ša­ti. To se od­no­si pre sve­ga na po­bolj­ša­nje nji­ho­vog eko­nom­skog po­lo­ža­ja i zbog to­ga su na ovom sku­pu pred­sta­vlje­ne mo­gu­će eko­nom­ske ak­tiv­no­sti že­na u ru­ral­nim pod­ruč­ji­ma, a ne­iz­be­žni su i mo­de­li fi­nan­si­ra­nja. Ali, is­ta­kla bih da je za re­še­nje ovog pro­ble­ma ve­o­ma va­žno obra­zo­va­nje i za­to smo se sma­tra­li po­zva­nim i pro­zva­nim da ovaj skup ini­ci­ra­mo, jer je osnov­na mi­si­ja li­sta "Po­ljo­pri­vred­nik" obra­zo­va­nje po­ljo­pri­vred­nih pro­iz­vo­đa­ča. S ob­zi­rom na či­nje­ni­cu da se sva­ko po­ljo­pri­vred­no ga­zdin­stvo za­sni­va na že­ni, otva­ra­mo ovu pri­ču kroz aspekt po­pra­vlja­nja eko­nom­skog po­lo­ža­ja že­na u ru­ral­nim sre­di­na­ma, re­kla je dr Gor­da­na Ra­do­vić, di­rek­tor­ka "Dnev­nik-Po­ljo­pri­vred­nik" AD.

Či­nje­ni­ca je da su se­o­ske že­ne mar­gi­na­li­zo­va­ne i eko­nom­ski za­vi­sne od dru­gih, ma­nje or­ga­ni­zo­va­ne jer su op­te­re­će­ne po­slo­vi­ma u ku­ći i do­ma­ćin­stvu.

- One pred­sta­vlja­ju ne­vi­dlji­vu rad­nu sna­gu, či­ja se ulo­ga u ži­vo­tu za­jed­ni­ce na se­lu ne po­štu­je do­volj­no, a če­sto su iz­lo­že­ne raz­li­či­tim ob­li­ci­ma dis­kri­mi­na­ci­je. Rod­ni jaz spre­ča­va sve­u­kup­ni raz­voj u po­ljo­pri­vre­di. Or­ga­ni­zo­va­ne ak­tiv­no­sti že­na na se­lu mo­gu da za­u­sta­ve ne­ga­ti­van trend i osna­že po­ljo­pri­vre­du u ce­li­ni. In­sti­tu­ci­ja ko­ju pred­sta­vljam uvek će bi­ti sprem­na da po­dr­ži po­zi­tiv­ne pro­me­ne u dru­štvu u ci­lju op­šteg na­pret­ka i raz­vo­ja, re­kla je Je­le­na Drob­njak iz Pri­vred­ne ko­mo­re Voj­vo­di­ne.

Učesnike skupa pozdravila je prof. dr Branka Lazić i tom prilikom izrazila veliko zadovoljstvo zbog saradnje sa listom „Poljoprivrednik“ koja traje njen čitav radni vek. Govoreći o ženama na selu i mogućnostima za njihovo ekonomsko osnaživanje,  posebno je istakla mogućnosti koje pruža organska poljoprivreda kao pogodan način da žene na selu ostvare dohodak, čak iako imaju mali posed. Pozvala ih je da se obrazuju, udružuju i razmišljaju o preradi organskih proizvoda radi ostvarivanja dodatne vrednosti u ovoj proizvodnji. 

"Una­pre­đe­nje po­lo­ža­ja že­na na se­lu" na­ziv je te­me o ko­joj je go­vo­ri­la dr Sta­na Bo­žo­vić, dr­žav­na se­kre­tar­ka u Mi­ni­star­stvu za rad, za­po­šlja­va­nje, bo­rač­ka i so­ci­jal­na pi­ta­nja. Is­ta­kla je da po­da­ci svih ura­đe­nih is­tra­ži­va­nja po­ka­zu­ju da su že­ne na se­lu jed­na od gru­pa ko­je spa­da­ju u ne­rav­no­prav­ne i mar­gi­na­li­zo­va­ne. Za­to je za sve že­ne u Sr­bi­ji va­žno da se or­ga­ni­zu­ju ova­kvi sku­po­vi i da se uka­že na to da ce­lo­kup­no dru­štvo, uklju­ču­ju­ći dr­ža­vu i sva­ku lo­kal­nu sa­mo­u­pra­vu, mo­ra da ra­di na po­bolj­ša­nju nji­ho­vog po­lo­ža­ja.

- Va­žno je re­ći da Vla­da Re­pu­bli­ke Sr­bi­je ima sve me­ha­ni­zme, stra­te­gi­je, za­ko­ne i pod­za­kon­ska ak­ta, u ko­ji­ma je pri­o­ri­tet po­bolj­ša­nje po­lo­ža­ja že­na na se­lu. Po Za­ko­nu o mi­ni­star­stvi­ma od ju­na 2017. go­di­ne, u re­so­ru u ko­jem sam ja, or­ga­ni­zo­van je još je­dan sek­tor ko­ji će se stra­te­ški ba­vi­ti i rod­nom rav­no­prav­no­šću, jed­na­kim mo­guć­no­sti­ma i za­bra­nom sva­ke dis­kri­mi­na­ci­je. Naj­va­žni­je je eko­nom­sko osna­ži­va­nje že­na i stva­ra­nje am­bi­jen­ta u ko­jem one mo­gu da ra­de i da uži­va­ju u plo­do­vi­ma svo­ga ra­da. U na­ci­o­nal­noj stra­te­gi­ji i ak­tiv­nim me­ra­ma, za­po­šlja­va­nje že­na na se­lu za­u­zi­ma udar­no me­sto, re­kla je dr Sta­na Bo­žo­vić.

Dr­žav­na se­kre­tar­ka je na­gla­si­la da će dr­ža­va uči­ni­ti sve da že­ne bu­du za­po­sle­ne, ohra­bre­ne i da do­bi­ju kom­plet­nu po­dr­šku. Is­ta­kla je i va­žnost me­di­ja u re­ša­va­nju po­me­nu­tih pro­ble­ma, edu­ka­ci­ji i in­for­mi­sa­nju. Že­na na se­lu mo­ra da zna ko­ja su nje­na pra­va, do­stup­nost uslu­ga ko­je mo­že da ko­ri­sti i ka­ko da do­bi­je po­dr­šku dru­štva i za­jed­ni­ce, te da ima jed­na­ke mo­guć­no­sti kao i za­po­sle­ne že­ne u gra­do­vi­ma.

Ti­ja­na Mi­lo­še­vić, vi­ša sa­vet­ni­ca po­ve­re­ni­ka za za­šti­tu rav­no­prav­no­sti, go­vo­ri­la je o uzro­ci­ma dis­kri­mi­na­ci­je že­na na se­lu. Ona je svo­je iz­la­ga­nje po­če­la re­če­ni­com ko­ju je iz­go­vo­ri­la jed­na se­o­ska že­na: "Ni­je va­žno gde se ži­vi, ne­go ka­ko se ži­vi". U ovoj re­če­ni­ci, ka­ko je re­kla, kri­ju se od­go­vo­ri na pi­ta­nje ko­ji su uzro­ci dis­kri­mi­na­ci­je že­na na se­lu. To su isti uzro­ci kao i kod dru­gih že­na. Reč je o ši­ro­ko ras­pro­stra­nje­nim ste­re­o­ti­pi­ma ko­ji uti­ču na for­mi­ra­nje mu­ško-žen­ske i dru­štve­ne sve­sti.

- Bro­ji­ni su pri­me­ri dis­kri­mi­na­ci­je kao što je, na pri­mer, ne­pla­ćen žen­ski rad u po­ro­dič­noj sfe­ri. Že­ne ima­ju mno­go ma­nje imo­vi­ne u vla­sni­štvu, u slu­žbe­noj ko­mu­ni­ka­ci­ji su je­zič­ki ne­vi­dlji­ve, jer su ozna­če­ne mu­škim za­ni­ma­nji­ma, u sva­ko­dnev­noj ko­mu­ni­ka­ci­ji če­sto se is­ka­zu­je loš od­nos pre­ma že­ni i upo­tre­blja­va se sek­si­stič­ki žar­gon. Is­tra­ži­va­nja po­ka­zu­ju da se ne­po­kret­na imo­vi­na pre­do­mi­nant­no pri­ja­vlju­je na ime mu­škar­ca, iako ima­mo za­kon ko­ji pro­pi­su­je da je imo­vi­na su­pru­žni­ka ste­če­na u bra­ku za­jed­nič­ka, na­gla­si­la je Ti­ja­na Mi­lo­še­vić.

Za­vod za rav­no­prav­nost po­lo­va je institucija AP Voj­vo­di­ne koja po­sto­ji od 2004. go­di­ne i to je je­di­na ta­kva usta­no­va u ju­go­i­stoč­noj Evro­pi. U ovom za­vo­du ka­žu da ne­ma rav­no­prav­no­sti po­lo­va bez mu­ška­ra­ca i že­na, od­no­sno bez uče­šća oba po­la. Ta­ko­đe, uka­zu­ju na či­nje­ni­cu da su se­la u Voj­vo­di­ni po­sled­njih 16 go­di­na de­va­sti­ra­na, za­pu­šte­na i pra­zna, kao i da su že­ne ne­do­volj­no in­for­mi­sa­ne o svo­jim pra­vi­ma. Zbog to­ga su po­sle­ni­ci Za­vo­da kre­nu­li na te­ren s ci­ljem da edu­ku­ju že­ne.

- Mo­ra­mo im ob­ja­sni­ti da tre­ba da bu­du pri­ja­vlje­ne, da pla­ća­ju po­re­ze i do­pri­no­se, pa da kad im jed­nog da­na bu­de bi­lo po­treb­no trud­nič­ko bo­lo­va­nje ili pen­zi­je bu­du za­šti­će­ne. Pre tri go­di­ne uve­li smo pro­gram po ko­jem je Za­vod pre­po­zna­tljiv, a to je ku­po­vi­na se­o­skih ku­ća s okuć­ni­com mla­dim brač­nim i van­brač­nim pa­ro­vi­ma na te­ri­to­ri­ji Voj­vo­di­ne. Upra­vo je za­vr­šen po­sled­nji kon­kurs po ko­jem je za ove na­me­ne iz­dvo­je­no 30.000.000 di­na­ra, za ku­po­vi­nu 30 ku­ća. Na ovaj kon­kurs pri­spe­le su 234 pri­ja­ve. U de­cem­bru su za 43 ku­će sti­gle 284 pri­ja­ve. To uka­zu­je na či­nje­ni­cu da mla­di lju­di že­le da ži­ve na se­lu, re­kla je u svom iz­la­ga­nju Di­a­na Mi­lo­vić, di­rek­tor­ka Za­vo­da za rav­no­prav­nost po­lo­va.

Ta­ko­đe, is­ko­ri­sti­la je pri­li­ku da po­zo­ve sve nad­le­žne or­ga­ne, uklju­ču­ju­ći i Vla­du Re­pu­bli­ke Sr­bi­je, da se uklju­če u ovaj pro­je­kat, jer, ka­ko je re­kla, da je bi­lo nov­ca za sva 284 pri­ja­vlje­na pa­ra ko­ja su kon­ku­ri­sa­la, do­bi­li bi­smo ma­lo voj­vo­đan­sko se­lo.

O ak­tiv­no­sti­ma Po­kra­jin­skog se­kre­ta­ri­ja­ta za pri­vre­du na osna­ži­va­nju že­na i po­bolj­ša­nju nji­ho­vog po­lo­ža­ja go­vo­rio je Bra­ni­slav Ban­dić, po­moć­nik po­kra­jin­skog se­kre­ta­ra za pri­vre­du.

- Mno­gi nas če­sto pi­ta­ju ko­ja je na­ša ulo­ga u eko­nom­skom osna­ži­va­nju že­na u ru­ral­nim pod­ruč­ji­ma i po­ljo­pri­vre­di. Ka­da ne­ko iz pri­mar­ne po­ljo­pri­vred­ne pro­iz­vod­nje že­li da pre­ra­di svo­ju si­ro­vi­nu, po­či­nje na­ša ulo­ga. U na­šim kon­kur­si­ma omo­gu­ća­va­mo pri­vred­nim dru­štvi­ma i pred­u­zet­ni­ci­ma da na­ba­ve ma­ši­ne, opre­mu i re­pro­ma­te­ri­jal. Pro­šle go­di­ne smo pr­vi u ze­mlji po­če­li da pru­ža­mo po­dr­šku tzv. kre­a­tiv­noj eko­no­mi­ji. Broj pri­ja­va za ove kon­kur­se bio je iz­ne­na­đu­ju­će ve­lik. Ove go­di­ne pri­pre­ma­mo i kon­kurs za so­ci­jal­nu eko­no­mi­ju, jer že­li­mo da se ba­vi­mo so­ci­jal­no ugro­že­nim ka­te­go­ri­ja­ma, re­kao je Ban­dić.

Cilj pro­mo­ci­je pro­gra­ma Po­kra­jin­skog se­kre­ta­ri­ja­ta za pri­vre­du bio je da se sle­de­će go­di­ne po­ve­ća broj lju­di sa se­la, po­seb­no že­na ko­je bi kon­ku­ri­sa­le, uz na­po­me­nu da je rod­na rav­no­prav­nost je­dan od pri­o­ri­tet­nih kri­te­ri­ju­ma pri­li­kom do­de­le sred­sta­va. Kon­kurs ko­ji je po­seb­no in­te­re­san­tan za že­ne na se­lu od­no­si se na umet­nič­ke i sta­re za­na­te, a sred­stva se do­de­lju­ju za opre­mu i za re­pro­ma­te­ri­jal.

Zna­čaj udru­ži­va­nja že­na na se­lu bi­la je te­ma o ko­joj je go­vo­ri­la Oli­ve­ra Ra­do­va­no­vić, pred­sed­ni­ca Žen­ske ru­ral­ne mre­že Voj­vo­di­ne.

- Že­ne su kič­ma se­la i one su ja­ko otvo­re­ne za udru­ži­va­nje, ko­je se po­ka­za­lo kao jed­na od ključ­nih stva­ri uspe­ha. To su ma­li ko­ra­ci uspe­ha, ali ve­li­ki su ko­ra­ci ka­da one mo­gu eko­nom­ski da ja­ča­ju na taj na­čin, na­gla­si­la je Oli­ve­ra Ra­do­va­no­vić.

Jo­zef Ga­špa­rov­ski, pred­sed­nik Cen­tra za or­gan­sku pro­iz­vod­nju u Se­len­či, iz­lo­žio je te­mu "Udru­ži­va­nje i edu­ka­ci­ja kao mo­del osna­ži­va­nja že­na ko­je se ba­ve or­gan­skom po­ljo­pri­vre­dom". Cen­tar za or­gan­sku pro­iz­vod­nju u Se­len­či kon­ti­nu­i­ra­no se za­la­že za po­ve­ća­nje po­vr­ši­na pod or­gan­skom pro­iz­vod­njom, ko­ju su vo­de­će svet­ske or­ga­ni­za­ci­je FAO i IFO­AM pre­po­ru­či­le kao naj­bo­lju pro­iz­vod­nju za eko­nom­sko osna­ži­va­nje že­na na se­lu. Ovaj cen­tar, osim što pru­ža po­dr­šku že­na­ma u udru­ži­va­nju, da­je im mo­guć­nost za bes­plat­nu obu­ku u far­mi - in­ku­ba­to­ru. Ra­di se o pla­ste­ni­ku u ko­jem se spro­vo­di kom­plet­na edu­ka­ci­ja, a re­pro­ma­te­ri­jal se do­de­lju­je bes­plat­no. Na­kon za­vr­še­ne obu­ke, že­ne su pot­pu­no ospo­so­blje­ne da se sa­mo­stal­no ba­ve ovim po­slom, a ima­ju i obez­be­đen pla­sman svo­je ro­be.

O po­dr­šci Ga­ran­cij­skog fon­da Voj­vo­di­ne žen­skom pred­u­zet­ni­štvu go­vo­rio je Ne­boj­ša Iva­ni­še­vić. Is­ta­kao je ga­ran­ci­je za pred­u­zet­ni­ce, vla­sni­ce ma­lih pred­u­ze­ća i mla­de do 35 go­di­na sta­ro­sti. Kre­di­ti su na­me­nje­ni za na­bav­ku opre­me za oba­vlja­nje po­slov­ne de­lat­no­sti, a iz­nos odo­bre­nog kre­di­ta mo­že bi­ti od 2.000 do 20.000 evra u di­nar­skoj pro­tiv­vred­no­sti po zva­nič­nom sred­njem kur­su NBS na dan pu­šta­nja kre­di­ta u ko­ri­šće­nje. Za uče­sni­ke kon­kur­sa ko­ji ne­ma­ju ni­je­dan fi­nan­sij­ski iz­ve­štaj mak­si­mal­ni iz­nos kre­di­ta je 10.000 evra. Rok ot­pla­te je do šest go­di­na, grejs-pe­ri­od do 12 me­se­ci.

- Ga­ran­ci­je za rad­no ne­ak­tiv­ne že­ne i mla­de do 35 go­di­na sta­ro­sti odo­bra­va­ju se za na­bav­ku opre­me i obrt­nih sred­sta­va na­me­nje­nih pro­iz­vod­nji i pre­ra­di u tu­ri­zmu, za­nat­stvu, sta­rim za­na­ti­ma i uslu­ga­ma. Iz­nos kre­di­ta mo­že bi­ti od 2.000 do 10.000 evra, rok ot­pla­te je do šest go­di­na, a grejs-pe­ri­od do 12 me­se­ci i uklju­čen je u rok ot­pla­te kre­di­ta, ob­ja­snio je Iva­ni­še­vić.

Je­la­na Tren­kić iz Raz­voj­nog fon­da Voj­vo­di­ne pred­sta­vi­la je Kon­kurs za du­go­roč­ne kre­di­te za raz­voj tu­ri­zma.

- Osnov­ni cilj za odo­bra­va­nje ovog kre­di­ta je po­dr­ška raz­vo­ju tu­ri­zma pu­tem po­ve­ća­nja ni­voa opre­mlje­no­sti tu­ri­stič­kih ka­pa­ci­te­ta, stva­ra­nja uslo­va za po­ve­ća­nje kva­li­te­ta i pro­ši­re­nje po­nu­de u pru­ža­nju tu­ri­stič­kih uslu­ga, po­di­za­nja ste­pe­na kon­ku­rent­no­sti i po­ve­ća­nja za­po­sle­no­sti. Po­seb­ni ci­lje­vi do­de­le sred­sta­va su raz­voj ru­ral­nog tu­ri­zma, što pod­ra­zu­me­va se­o­ski, lov­no-ri­bo­lov­ni tu­ri­zam, eno­ga­stro­nom­ski i ver­ski tu­ri­zam, kul­tur­ni i zdrav­stve­ni tu­ri­zam. Tu spa­da i se­o­ski tu­ri­zam, ko­ji se od­no­si na agro­tu­ri­zam i tu­ri­zam u se­o­skom do­ma­ćin­stvu, ma­le po­ro­dič­ne ho­te­le u se­li­ma, kam­po­ve, et­no-se­la, et­no-ku­će, iz­le­ti­šta, fol­klor, re­kla je Jelena Ten­ki­ć..

Prema njenim rečima mi­ni­ma­lan iz­nos kre­di­ta je 300.000 di­na­ra, a mak­si­ma­lan do 10.000.000 di­na­ra, uko­li­ko je pod­no­si­lac zah­te­va fi­zič­ko li­ce - no­si­lac ko­mer­ci­jal­nog po­ro­dič­nog po­ljo­pri­vred­nog ga­zdin­stva, od­no­sno do 20.000.000 di­na­ra ako je pod­no­si­lac zah­te­va prav­no li­ce ili pred­u­zet­nik. Neo­p­hod­no je uče­šće do 20 od­sto ukup­nih sred­sta­va, grejs-pe­ri­od je do 24 me­se­ca, to­kom ko­jeg se ob­ra­ču­na­va i pla­ća in­ter­ka­lar­na ka­ma­ta me­seč­no, tro­me­seč­no ili še­sto­me­seč­no, u vi­si­ni ugo­vo­re­ne ka­mat­ne sto­pe. Rok vra­ća­nja je do se­dam go­di­na, a uklju­čen je i grejs-pe­ri­od.

Među učesnicama tematskog skupa bila je i Aso­ci­ja­ci­ja že­na iz Kra­ji­šni­ka, koja po­sto­ji tek ko­di­nu da­na, a nje­ne čla­ni­ce su za­do­volj­ne po­stig­nu­tim re­zul­ta­ti­ma.

- Pri­pre­ma­mo raz­ne pro­iz­vo­de od dre­nji­na, to je naš brend. Na­sto­ji­mo da što vi­še že­na, po­seb­no mla­dih, uklju­či­mo u ovaj po­sao. Pro­šle go­di­ne pot­pi­sa­le smo Ugo­vor o sa­rad­nji sa se­o­skom ZZ "Slo­ga". Bi­li smo za­jed­no na No­vo­sad­skom po­ljo­pri­vred­nom saj­mu, pred­sta­vi­li smo svo­je pro­iz­vo­de. Na­dam se da će­mo pre­ko za­dru­ge obez­be­di­ti nji­hov pla­sman, re­kla je Mir­ja­na Umi­će­vić, pred­sed­ni­ca Aso­ci­ja­ci­je.

Že­ne iz Bo­ke opre­de­li­le su se da pre­ra­đu­ju ov­či­ju vu­nu na tra­di­ci­o­na­lan na­čin.

- Kod nas se vu­na ba­ca, pa smo do­š­le na ide­ju da je mak­si­mal­no is­ko­ri­sti­mo. U Bo­ki ima do­sta ova­ca, si­ro­vi­na ni­je pro­blem. Vu­nu ope­re­mo, pre­ra­di­mo, a tka­njem i štri­ka­njem do­bi­ja­mo fi­nal­ni pro­iz­vod. Po­sao ko­jim se mi ba­vi­mo je te­žak, po­seb­no jer ne­ma­mo pri­su­pa edu­ka­ci­ja­ma. Fi­nan­sij­skog efek­ta ima ma­lo, mo­žda zbog to­ga što ne­ma­mo mar­ke­tin­ški na­stup. U se­lu je te­ško da se že­na is­tak­ne, da njen glas do­pre do jav­no­sti. Ali, kroz udru­že­nja, edu­ka­tiv­na pre­da­va­nja, za ko­je su že­ne za­in­te­re­so­va­ne, one pri­ča­ju o svo­jim pro­ble­mi­ma i po­ka­zu­ju šta sve zna­ju i ume­ju da ra­de, is­pri­ča­la je Ma­ri­ja Ve­čan­ski, pred­sed­ni­ca Udru­že­nja že­na "Ba­nat­sko jag­nje" iz Bo­ke.

Tekst: Ja­sna Baj­šan­ski
Fotografije: Goran Mulić