Tematski skup: „OSIGURANJE POLJOPRIVREDE- TROŠAK ILI INVESTICIJA", 13. maj 2019. godine

"Osiguranje poljoprivrede - trošak ili investicija" bio je naziv tematskog skupa koji je održan na 13. maja 2019. godine u okviru 86. međunarodnog poljoprivrednog sajma u Novom Sadu u organizaciji "Dnevnik-Poljoprivrednika" i Novosadskog sajma. Na ovom skupu, u kojem su učestvovali predstavnici osiguravajućih kuća, Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, lokalnih samouprava, različitih institucija, udruženja, kao i poljoprivrednici, moglo se čuti da broj polisa u ovom sektoru raste iz godine u godinu, ali da je njihov broj, uprkos tome, mali, odnosno da osiguranje poljoprivrede kao jedan od najznačajnijih faktora osiguranja prihoda nije na zadovoljavajućem nivou.

RADNO PREDSEDNIŠTVO

Skup je bio podeljen u četiri tematske celine. Prva je bila posvećena  razvijenosti osiguranja poljoprivrede u Srbiji i zemljama u okruženju. U okviru druge celine govorilo se o podršci države razvoju osiguranja poljoprivrede u Srbiji. Treća tematska celina ticala se podrške udruženja i institucija razvoju osiguranja poljoprivrede kod nas, dok su u okviru četvrte celine razmatrani mogući pravci razvoja osiguranja u Srbiji.

Kako je istakla dr Gordana Radović, direktorka "Dnevnik-Poljoprivrednik" AD, moderator ovog skupa, cilj je bio da se na najznačajnijoj poljoprivrednoj manifestaciji u Srbiji - Međunarodnom poljoprivrednom sajmu u Novom Sadu, istaknu značaj poljoprivrednog osiguranja i mogućnosti prevazilaženja problema njegove nedovoljne zastupljenosti kod nas.

DR GORDANA RADOVIĆ

- Smatramo da je obrazovanje ključni faktor za razvoj poljoprivrednog osiguranja kod nas. Obrazovanjem  poljoprivrednika u ovoj oblasti trebalo bi zajednički da se bave i država i osiguravajuće kuće, kao i mediji, istakla je Gordana Radović i  napomenula da je upravo misija lista "Poljoprivrednik" da obrazuje, te da je iz tog razloga i organizovan ovaj skup.

Iako je broj polisa u stalnom porastu, utisak je da poljoprivrednici ovom vidu zaštite proizvodnje ne veruju dovoljno.

- Stepen obuhvaćenosti poljoprivrede, bilo da su u pitanju usevi, bilo životinje, nije na zadovoljavajućem nivou. Situacija je nešto  bolja u Vojvodini, u odnosu na centralnu Srbiju. Prema podacima kojima raspolažemo, u čitavoj Srbiji se osigurava 12 odsto površina pod poljoprivrednim usevima. To je malo ako se ima u vidu da je osiguranje najefikasniji vid zaštite proizvodnje, pod uslovom da se zaključi na odgovarajući način, rekao je Lazar Bogdanović, direktor Sektora za osiguranje poljoprivrede u kompaniji DDOR Novi Sad a.d.o., koji je bio i uvodničar u okviru prve tematske celine.

LAZAR BOGDANOVIĆ

Bogdanović je naveo primere funkcionisanja poljoprivrednog osiguranja u drugim državama i pri tome je istakao da nivo razvijenosti ovog sektora zavisi kako od privrednog razvoja same zemlje, tako i od oblika osiguranja koje se primenjuje. Pri tome se misli na to da li se poljoprivrednici osiguravaju preko javnog sektora, što je ređi slučaj, ili putem komercijalnog osiguranja preko privatnih kompanija. Moguća su i javno-privatna partnerstva kao što je slučaj u, na primer, Španiji. Istakao je i da stepen osiguranja poljoprivrede u svetu direktno zavisi od buxetske pomoći, ali i od stepena razvijenosti svesti poljoprivrednika o tome da osiguranje posmatraju kao neophodnu investiciju, a ne kao trošak.

Pravna lica češće zaključuju polise

Stepen osiguranosti zavisi i od toga koliko neko ulaže u proizvodnju. Tamo gde su ulaganja veća proizvođači su i više zainteresovani da ulaganja obezbede polisom. Iz tog razloga, kako tvrdi Nemanja Beljanski, direktor Sektora za osiguranje poljoprivrede Đenerali osiguranja Srbija a.d.o., veći stepen pokrivenosti poljoprivrede osiguranjem  je kod pravnih u odnosu na fizička lica. Po njegovim rečima, godišnje se osigurava oko 50 odsto površina koje obrađuju pravna lica. Međutim, oni obrađuju tek 15 odsto ukupnih obradivih površina.

NEMANJA BELJANSKI

- Najviše obradivih površina   je u rukama privatnih proizvođača, ali i među njima postoje razlike u pogledu stepena osiguranja. Više polisa zaključuje se u zapadnoj Srbiji, gde su nepogode češće. Stepen specijalizacije gazdinstava je takođe jedan od bitnih parametara. Visokospecijalizovani proizvođači ne mogu da dozvole da im nepogoda uništi celokupnu proizvodnju i da ostanu bez prihoda. Zato oni češće zaključuju polise u poređenju s proizvođačima koji se bave različitim proizvodnjama, odnosno svaštare i imaju mogućnost da rizik u jednoj proizvodnji nadomeste prihodom u drugoj, objašnjava Beljanski.

Među poljoprivrednim proizvođačima uvreženo je i mišljenje da je osiguranje životinja komplikovano. Radoje Živanov, šef Odeljenja za osiguranje poljoprivrede Triglav osiguranja a.d.o., tvrdi da to nije tako.

RADOJE ŽIVANOV

- Da bi osiguravajuća kuća pripremila polisu, potreban joj je manji broj podataka o samom osiguraniku, kao i o farmi. Važan je broj životinja koje se nalaze na jednoj farmi, ali i kategorije kojima pripadaju. Za većinu krupnih životinja postoje identifikacione oznake u vidu ušnih markica. One omogućavaju da se životinje identifikuju u slučaju uginuća ili nastale štete.  Vrednost životinja se određuje relativno lako. Kod tovnih grla to je njihova očekivana vrednost na kraju tova. Priplodne životinje imaju posebnu tržišnu vrednost, koja se određuje na osnovu tržišnih kretanja vrednosti priplodnih grla određenih vrsta i kategorija, objasnio je Živanov.

Slična procedura se sprovodi i kada je reč o osiguranju useva. Potrebni su podaci o tome ko želi da osigura proizvodnju, šta želi da osigura, od čega se osigurava i gde  se nalazi ono što je predmet osiguranja.

Osiguranje je, bilo da je reč o usevima i plodovima ili životinjama, potrebno, a oni koji ne misle tako isti su oni koji ne osiguravaju proizvodnju, izneo je svoj stav o ovoj temi Miodrag Mladenović, šef Službe za koordinaciju u osiguranju poljoprivrede Dunav osiguranja a.d.o. On je napomenuo da iznos osiguranja varira od regiona do regiona, ali koliki god da je,  mnogo više se isplati zaključivanje polise od "gledanja u nebo" i troškova koji mogu da nastanu zbog nepogode.

MIODRAG MLADENOVIĆ

- Živimo u vremenu kada su klimatske promene sve evidentnije  i drastičnije, pa bi osiguranje moglo da se podvede pod neku vrstu obavezne "agrotehničke mere". Važno je napomenuti da se samo 5% cene osiguranja plaća prilikom zaključenja polise, a preostalo nakon žetve, berbe, odnosno nakon realizacije proizvodnje, rekao je Mladenović.

Sve značajnija pomoć države

Država je u cilju podsticanja poljoprivrednika na osiguranje još 2006. godine uvela meru regresiranja premije osiguranja koja je u početku iznosila 30 odsto. Ovaj iznos je 2008. godine povećan na 40 odsto, a ove godine izdvajanja su dodatno uvećana, posebno za pojedine regione. Za regresiranje premija iz buxeta izdvojeno je 600.000.000 dinara, što je četiri puta više u odnosu na prošlu godinu.

- Na inicijativu resornog ministra prošle godine urađena je analiza osiguranja u Srbiji kako bi se tačno utvrdilo gde odlaze pare koje se iz buxeta izdvajaju za podršku osiguranju. Rezultati su poražavajući, jer je utvrđeno da se osigurava samo 3%  individualnih poljoprivrednih proizvođača. Jedan od problema koji smo ustanovili je loša informisanost, kao i pogrešno uverenje da od osiguranja nema koristi. Pojedini poljoprivrednici koji su osigurani žale se i da dugo čekaju izlazak procenitelja nakon štete. Imamo u planu da u saradnji s poljoprivrednim stručnim službama organizujemo niz tribina na kojima ćemo edukovati poljoprivrednike o važnosti osiguranja, istakao je Aleksandar Bogićević, pomoćnik ministra poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede i uvodničar skupa u tematskoj celini o pomoći države razvoju osiguranja.

ALEKSANDAR BOGIĆEVIĆ

Bogićević je istakao da država daje podsticaje za osiguranje povrtarske, ratarske, voćarske, vinogradarske i proizvodnje hmelja. Postoje i podsticaji za osiguranje rasadnika, osiguranje zasada pre stupanja na rod, kao i podsticaji za osiguranje životinja. Korisnici mogu da budu fizička lica, preduzetnici i pravna lica uz uslov da su upisani u registar gazdinstava, da su u aktivnom statusu i da su zaključili polisu osiguranja. Zahtev za osiguranje podnosi se Upravi za trezor u periodu od 1. jula do 15. novembra.

Mogućnost regresiranja do 100 odsto vrednosti premije

Visina budžetskih podsticaja za osiguranje iznosi 40% vrednosti premije osiguranja.  Poljoprivrednici koji rade u otežanim uslovima imaju pravo na povraćaj u iznosu od 45%. U okruzima koji su posebno ugroženi vremenskim nepogodama regres premije osiguranja ove godine iznosi čak 70%. Reč je o Moravičkom, Zlatiborskom, Kolubarskom, Podunavskom i Šumadijskom upravnom okrugu.

UČESNICI SKUPA

- Želimo da uključimo i lokalne samouprave, jer dosta njih u svoje planove i programe ubacuje i osiguranje. Konkretno, u ovim okruzima, koji su posebno ugroženi i gde se regresira 70 odsto vrednosti premije, lokalne samouprave iz svog buxeta mogu da finansiraju preostalih 30%. U tom slučaju bi osiguranje za ove poljoprivrednike bilo besplatno, rekao je Bogićević.

Topola je jedna od opština  koje se nalaze  na terenu koji je posebno ugrožen nepogodama, o čemu svedoči i nedavni grad koji je pogodio ovaj kraj. Zato nije čudo što je broj osiguranika u ovoj opštini veći nego u nekim drugim. Trenutno 12 odsto poljoprivrednika osigurava proizvodnju a, kako je na skupu rekao Dragan Jovanović predsednik Skupštine opštine Topola, očekuje se da će povećanje regresa na premije od 70 odsto uticati na to da ubuduće oko 30% poljoprivrednika zaključi polisu. Ono što nije dobro, kako je istakao Jovanović, jeste to što se pojedini poljoprivrednici žale na dugo čekanje da procenitelji izađu na teren. Takođe, ima i sudskih sporova koje pojedinci vode s osiguravajućim kućama zbog toga što su nezadovoljni procenom. Iz tog razloga Jovanović predlaže izmenu postojećeg zakona kako bi se omogućilo da posao procene obavljaju nezavisne institucije. Po njegovom mišljenju, na ovaj način bi se izbegli postojeći problemi i podiglo poverenje poljoprivrednika u osiguranje.

DRAGAN JOVANOVIĆ

Jovanović je predstavio dobar primer saradnje između opštine i jedne osiguravajuće kuće. Ovaj model, koji bi mogao da se primeni i u drugim opštinama, podrazumeva da opština subvencioniše kamatu na kredite za kupovinu protivgradnih mreža. Tokom otplate kredita s rokom od 10 godina poljoprivrednik mora da ima i zaključenu polisu.

O pomoći lokalne samouprave u podizanju poverenja u osiguranje poljoprivrede govorio je i dr Jovan Krompić, član Opštinskog veća opštine Ruma. Ova opština na teritoriji Vojvodine ima najveća izdvajanja za regrese premije osiguranja u 2019. godini. Opština je 2017. u ovu svrhu počela da izdvaja 5.000.000 dinara, koliko je izdvojeno i ove godine, i sav ovoj novac, kako je rekao, namenski se utroši.

DR JOVAN KROMPIĆ

Opština Aleksandrovac od 2014. godine izdvaja novac za regresiranje premija poljoprivrednog osiguranja. Iz buxeta se za ovu namenu izdvaja 2.500.000 dinara, a iznos po korisniku je 40% ukupnog iznosa premije bez PDV-a.  U ovom kraju, poljoprivrednici se uglavnom bave voćarstvom i vinogradarstvom, nepogode su česte, pa se osiguranju, po rečima prof. dr Jasmine Mijajlović iz ove opštine, poklanja velika pažnja.

 PROF. DR JASMINA MIJAJLOVIĆ

Podršku osiguranju pružaju i institucije

Podršku unapređenju osiguranja poljorivrede na ovom skupu pružili su Zadružni savez Srbije i Srpska akademija nauka i umetnosti. Nikola Mihailović, predsednik Zadržnog saveza Srbije, pozvao je osiguravajuće kuće da  zajednički rade na podizanju svesti o važnosti osiguranja. Predsednik Odbora za selo SANU prof. dr Dragan Škorić napomenuo je da u Srbiji trenutno ima 50.000 praznih kuća. Da bi se ljudi vratili na selo, kako je istakao, potrebno je da imaju stabilnu proizvodnju i prihode, a osnova za to je upravo osiguranje.

 PROF. DR DRAGAN ŠKORIĆ

 NIKOLA MIHAILOVIĆ

Na podizanju obrazovanja poljoprivrednika kao važnom preduslovu za razvoj  poljoprivrednog osiguranja osiguravajuće kuće rade i putem svojeg  Udruženja osiguravača Srbije. Branko Damjanović iz ovog udruženja kaže da u razgovoru s poljoprivrednicima najčešće nailaze na stav "neće valjda baš mene", mnogi od njih su nezainteresovani i nedovoljno obrazovani. On je izneo stav da isplata podsticaja u poljoprivredi teba da se veže uz osiguranje, odnosno da svi koji dobijaju ovaj vid buxetske pomoći moraju da imaju zaključenu polisu. Takva praksa postoji u zemljama EU, kako je istakao Damjanović, jer normalno je da država na ovaj način štiti svoju investiciju.

 BRANKO DAMJANOVIĆ

Zajednički stav učesnika ovog skupa mogao bi da bude da poljoprivredno osiguranje, uz sve probleme koji ga ponekad prate, nema alternativu kada je u pitanju osiguranje ekonomske stabilnosti proizvođača. Dakle, mora se posmatrati kao investicija u sigurnost proizvodnje, a ne kao nepotreban trošak. Zaključeno je da treba još mnogo raditi na tome da poljoprivrednici shvate koliko je to za njih važno. Država, kako su se takođe složili, pravi dobre korake kako bi podstakla poljoprivrednike da se osiguravaju. Što se tiče predloga da se  isplata subvencija veže za obavezno osiguranje, Aleksandar Bogićević je istakao da su u resornom ministarstvu razmatrali ovu mogućnost, ali da je doneta odluka da ona neće moći da se primenjuje, barem u nekoliko narednih godina. Razlog je težak materijalni položaj malih proizvođača, kojih je još uvek najviše.

Kada su u pitanju rokovi za izlazak procenitelja na teren, predstavnici osiguravajućih kuća objašnjavju da mora da prođe makar pet-šest dana od nastanka štete do izlaska  na teren. Razlog je to što se tek nakon ovog perioda može preciznije sagledati koliko biljaka je propalo, pa je i procena štete kvalitetnija. Svi oni koji su nezadovoljni procenom imaju mogućnost da angažuju nezavisnog procenitelja. Osiguravači tvrde da je broj prigovora na njihov rad mali, ispod 0,5 odsto. Takođe, i da  njihovo poslovanje kontroliše država. Za greške u poslovanju osiguravajućih kuća propisane su drakonske kazne, pa im, kako tvrde, nije u interesu da ih prave. Priznaju, doduše, da je prošle godine bilo  problema s obradom zahteva za isplatu štete, jer je zbog specifičnosti godine zahteva bilo mnogo više nego što je uobičajeno.

Pčelari su takođe prisustvovali ovom skupu i tražili su da im se izađe u susret i ponudi neki model osiguranja od krađa opreme, trovanja i uginuća pčela, a osiguravajuće kuće su izrazile spremnost da to učine.

 PROF. DR ZORICA VASILJEVIĆ

 PROF. DR TODOR MARKOVIĆ

 VLADO KOVAČEVIĆ

 RADOMIR VLAČO

Osiguranje u brojevima

Osiguranje životinja obuhvata osiguranje svih vrsta domaćih i nekih vrsta divljih životinja.  Podaci koje je na skupu iznela dr Gordana Radović govore o tome da se u Srbiji trenutno osigurava 15%  biljne proizvodnje i svega 5% stočnog fonda. Procena je da je osigurano oko 10% ukupne poljoprivredne površine, odnosno oko 15% ukupne obradive poljoprivredne površine u Republici Srbiji. Broj zaključenih polisa osiguranja u biljnoj proizvodnji je u  2017. bio 30.346, a u 2018. godini  39.212. Broj polisa osiguranja životinja u 2017. godini bio je 3.642, dok je lane zaključeno 4.506 polisa. Iako Ministarstvo odobrava značajne regrese na premije poljoprivrednog osiguranja, ovaj vid državne pomoći koristi svega oko 3% ukupnog broja poljoprivrednih gazdinstava.

UČESNICI SKUPA

Osiguranje na Kipru i u Grčkoj obavezno

Pomoć države u oblasti osiguranja poljoprivrede varira od države do države, ali  je, kako je istakao Lazar Bogdanović iz DDOR, evidentno da je u onima koje su privredno razvijenije obuhvat poljoprivrednog osiguranja veći. U Austriji, na primer, poljoprivrednici imaju oko 46% subvencija, a obuhvat osiguranja je čak 78%. Na Kipru i u Grčkoj osiguranje poljoprivrede je obavezno tako da je tamo obuhvat 100%. U Sloveniji procenat osiguranja, uz subvencionisanje iznosa  od 45%, iznosi  svega 17-18%. U zemljama u okruženju, Bosni i Hercegovini, Makedoniji i Crnoj Gori situacija je slična kao kod nas. Interesantan je primer Bugarske koja nema subvencije, ali je obuhvat osiguranja velik i iznosi čak 52%, rekao je Bogdanović.

Aleksandra Milić

UČESNICI SKUPA

Cene poljoprivrednog osiguranja

Cilj skupa bio je i da se poljoprivrednicima predstavi koliko zaista košta ekonomska zaštita njihove proizvodnje. U tu svrhu osiguravajuće kompanije predstavile su prosečne cene osiguranja za pojedine useve i plodove, kao i za osiguranje životinja. 

Navedeni su ilustrativni primeri cena osiguranja biljne proizvodnje za karakteristične useve, odnosno voće u pojedinim delovima Republike Srbije. Prosečna cena osiguranja pšenice u Vojvodini, za osnovno pokriće rizika i za sumu osiguranja, odnosno vrednost proizvodnje od 100.000 dinara,  uz pretpostavku da se koriste regresi premija od 40%, iznosi svega 1.200 dinara. Prosečna premija osiguranja kukuruza u Mačvi za osnovno pokriće rizika i za sumu osiguranja, odnosno vrednost proizvodnje od 120.000 dinara,  uz pretpostavku da se koriste regresi premija od 40% koje odobrava država je 1.200 dinara.  Prosečna premija osiguranja malina u zapadnoj Srbiji za osnovno pokriće rizika i za sumu osiguranja, odnosno vrednost proizvodnje od 1.300.000 dinara,  uz pretpostavku da se koriste regresi premija od 70%,  iznosi 30.000 dinara. Prosečna cena osiguranja jabuka u centralnoj Srbiji, osiguranje količine i kvaliteta, za sumu osiguranja, odnosno vrednost proizvodnje od 900.000 dinara,  uz pretpostavku da se koriste regresi premija od 70%, jeste 30.000 dinara. Prosečna premija osiguranja iznosi 30.000 dinara i za osiguranje višnje u južnoj Srbiji, za osnovno pokriće rizika i za sumu osiguranja, odnosno vrednost proizvodnje od 600.000 dinara,  uz pretpostavku da se koriste regresi premija od 40% koje odobrava država. U slučaju da se poljoprivredna gazdinstva nalaze na područjima opština koje, takođe, iz svojih buxeta izdvajaju sredstva za regrese premija poljoprivrednog osiguranja, cene osiguranja su još niže.

Prosečna premija osiguranja za ovce i koze je oko 10%, za krave i junice oko  9%, priplodne svinje  oko 8%, a za priplodnu perad oko 10% njihove vrednosti, odnosno sume osiguranja. Prosečna cena osiguranja za tovnu junad je oko 6,5%, za tovne svinje oko 4,5%, a za tovnu perad oko 8% njihove vrednosti na kraju tova. Na ove cene registrovana poljoprivredna gazdinstva stiču pravo na subvencije, odnosno regerese premija osiguranja  koje su na područjima s posebnom rizičnošću 70%. Reč je o  Zlatiborskom,  Kolubarskom, Podunavskom i Šumadijskom okrugu, a u ostalim okruzima poljoprivredni proizvođači mogu da ostvare pravo na regrese  u iznosi 40-45%  premije, odnosno cene osiguranja.  Maksimalan iznos subvencije po polisi osiguranja životinja po jednom poljoprivrednom gazdinstu je 2.000.000 dinara.

G. R.

UČESNICI SKUPA