* Realna procena je da će ove jeseni hlebnim zrnom biti zasejano oko 600.000 hektara
* Troškovi od 60.000 do 70.000 dinara po hektaru – seme, mineralno đubrivo i gorivo sve skuplji
* Za stručnjake nema dileme, ali ratari se dvoume oko upotrebe deklarisanog i semena sa tavana kako bi prošli jeftinije


Oktobar je optimalan rok za setvu pšenice, iako zbog vremenskih (ne)prilika zna često da bude i probijen. Ali u odnosu na neke ranije godine, "suve" sa padavinama, ratare su ove oktobarske kiše, po svemu, više obradovale i ulile više optimizma uoči setve. Meteorolozi kažu da je poslednjih dana palo od 30 do 40 litara kiše po kvadratnom metru, a da se do kraja meseca može očekivati još padavina koje će (ne)zasejanoj pšenici sigurno dobro doći, jer je zemlja, usled višemesečne suše, poprilično tvrda i teška za obradu.
 Uzimajući u obzir sve parametre, realno je očekivati da i ove jeseni u setvi hlebnog zrna ne bude značajnijih odstupanja od setvenih površina (600.000 hektara) u odnosu na prošlu godinu. Podsetimo, Republički zavod za statistiku nedavno je obelodanio učinak ovogodišnje žetve, u kome stoji da smo požnjeli ukupno tri i po miliona tona pšenice, s prosečnim prinosom 4,6 tona po hektaru, što je za 23 odsto više nego 2020. godine.
 – Sve ukazuje, a pogotovo vrtoglavi rast cene hlebnog zrna proteklih nedelja na berzi, da će i ove jeseni pšenica biti posejana na približno istoj, a možda i većoj površini nego lane. To je u suštini više naša prognoza nego setveni plan, koga generalno i nema. Ova godina je bila relativno dobra za pšenicu i proizvođači su uglavnom manje-više zadovoljni prinosima. Trenutna berzanska cena od 28,5 do 29 dinara za kilogram sa tendencijom rasta za ratare je svakako stimulativna, tako da u ovom momentu postoje svi uslovi da setva bude uspešna, rekla je Sunčica Saković, direktorica Udruženja "Žita Srbije".

Repromaterijal nikad skuplji

Proizvođači setvu manje-više dočekuju u promenljivom raspoloženju zbog trenutne cene zrna koja ide uzlaznom putanjom, iako još uvek nisu načisto koliko će ih setva koštati po hektaru, jer je sve poskupelo: od semena, mineralnog đubriva pa do goriva. Mnogi će pšenicu sejati sopstvenim sredstvima, odnosno uz pomoć organizatora proizvodnje ili zemljoradničkih zadruga. Troškovi po hektaru bi manje-više, kada se uzmu u obzir svi neophodni inputi, trebalo da se kreću oko 60.000 do 70.000 dinara po hektaru.
 Koliko su u ovakvim uslovima ratari voljni i spremni da seju pšenicu i da li im se isplati?
 – Sejati se mora, bez obzira na sve uslove, zemlja ne može ostati zaparložena. Gorivo je znatno poskupelo, a samim tim i obrada zemlje, kao i mašinske usluge. Cene mineralnog đubriva takođe su otišle nagore, kao i semena koje košta oko 80 dinara kilogram. U zavisnosti od sorte, za hektar je potrebno oko 200 do 250 kilograma semena. Kad se sve sabere i oduzme, troškovi setve po hektaru trebalo bi da iznose oko 500 do 600 evra po hektaru, kaže poljoprivrednik Miroslav Kiš, predsednik Asocijacije poljoprivrednika, uz napomenu da će ratari koji su se ranije snabdeli sa repromaterijalom sigurno proći jeftinije sa setvom.
 Mladi poljoprivrednik Aleksandar Letić sa Čeneja, s obzirom na stimulativnu cenu pšenice, ima u planu da poseje za deset odsto više površina nego lane.
 – Posedujem sopstvenu mehanizaciju, ceo posao oko setve odradim sam, repromaterijal sam već uglavnom nabavio, tako da verujem da će me setva, bez obzira na sva poskupljenja, koštati kao lane, rekao je Letić.

(Ne)opravdana računica sa "tavankom"

Ne mali broj poljoprivrednika, kako bi prošli povoljnije, izračunao je da će, ako umesto deklarisanog budu koristili svoje seme, takozvanu "tavanku", smanjiti troškove.
– Po mom rezonu to je loša računica, jer će se na kraju neminovno odraziti kako na kvalitet tako i na ukupan prinos pšenice. Savet svim našim članovima je da u setvi isključivo koriste deklarisano seme, jer će samo tako biti sigurni da će ono, uz odgovarajuće klimatske uslove, moći brzo da nikne i izbokori, rekao je Nenad Manić, predsednik Agrarnog saveza Srbije.
Dr Vladimir Aćin, sa novosadskog Instituta za ratarstvo i povrtarstvo, smatra da ratari treba da se opredele za kvalitetnije sorte i deklarisano seme.
– Naši proizvođači moraju da znaju da je seme domaćih sorti 30-40 odsto jeftinije od stranih i, u odnosu na njih, ni po čemu ne zaostaje, posebno po kvalitetu i prinosima, rekao je Aćin, dodajući da proizvođači izabranu sortu za setvu treba da seju u onoj količini deklarisanog semena koju preporučju stručnjaci što su radili na njenom stvaranju.

Zadružni sektor spreman

Ako je suditi po raspoloženju koje trenutno vlada, setva u zadružnom sektoru trebalo bi da se obavi bez većih problema. U Zemljoradničkoj zadruzi "Bečej", po setvenom planu za žitarice, pod pšenicom će se naći od 2.500 do 3.000 hektara, što je na lanjskom nivou.
– S obzirom na vremenske neprilike i veliki broj kišnih dana, sa setvom pšenice se malo kasni, ali uprkos tome verujem da ćemo ispoštovati optimalni rok. Naši kooperanti poseduju dobru mehanizaciju, pripremili su na vreme seme i đubrivo i verujem da će posao biti obavljen na vreme. Interesovanje ratara za setvu je kao i lane, ali ih brine skup repromaterijal, posebno mineralno đubrivo i cena goriva. Seme je isto tako drastično poskupelo, pa se plašim da će mnogi umesto deklarisanog posejati "tavanku", kaže Miroslav Glavaški, direktor OZZ "Bečej".
U Zadružnom savezu Vojvodine istakli su da je mineralno đubrivo i duplo skuplje nego lane, kao i da cene neprekidno rastu. Zato se ne može izvesti precizna računica troška setve po hektaru.
– Đubrivo se uvozi iz Rusije, Mađarske, Hrvatske, Rumunije, a zbog cene gasa koja raste gotovo svakodnevno menja se i njegova cena. Trenutno košta i 600 evra po toni, a u zavisnosti od raspoloživog hraniva u zemlji, po hektaru za setvu pšenice treba do 350 kilograma, rekao je Petar Radić, savetnik za poljoprivrednu proizvodnju u Zadružnom savezu Vojvodine.
Setva je u punom jeku i teško je davati bilo kakve prognoze o njenom završetku i zasejanim površinama. Po svemu sudeći, po predviđanjima stručnjaka, kao i samih proizvođača, pod hlebnim zrnom će, kao i svake godine, biti dovoljno površina za naše potrebe. Uprkos trenutno dobroj ceni, ratari, po običaju, imaju svoju računicu i gledaju da sa troškovima prođu što jeftinije, dok stručnjaci savetuju oprez oko upotrebe semena sa tavana, što umnogome utiče na prinos i kvalitet zrna. U svakom slučaju, rezultat urađenog znaće se tek u julu naredne godine. Bez obzira na trenutno dobru cenu zrna, ona je, zbog nepredvidljivosti kako svetskog tako i domaćeg tržišta, za ratare kao i uvek nepoznanica, što se pokazalo u više navrata.
 K. Rajević
 

 


SETVA BEZ PLANA

Priča o setvenim planovima žitarica poslednje dve decenije izgubila je značaj, posebno nakon gašenja velikih kombinata i zemljoradničkih zadruga, kao i sprovedene privatizacije. Naš poznati stručnjak za strna žita prof. dr Miroslav Malešević smatra da bi, uprkos tome, na državnom nivou, ipak, trebalo da postoji strategija i plan setve pšenice.
 – Sa planom zasejanih površina mogao bi da se prognozira očekivani bilans proizvodnje i bolje planira izvoz. Ne treba zaboraviti da je ulaganje u setvu jesenjih kultura najvažnija investicija u poljoprivredi Srbije, što umnogome utiče na BDP (bruto društveni proizvod) i spoljno-trgovinski bilans, smatra Malešević.