* Oktobar je pravo vreme za sadnju isključivo deklarisanog sadnog materijala
 
Beli luk je vrsta luka koja se u našim agroklimatskim uslovima uspešno gaji  primenom odgovarajuće  tehnologije tokom čitave vegetacije, od sadnje do vađenja. Optimalno vreme sadnje je oktobar, a u zavisnosti od preduseva neophodno je obaviti sve pripremne operacije u kratkom periodu, od oranja, đubrenja pa do pripreme zemljišta za sadnju.  Korišćenje deklarisanog sadnog materijala igra svakako važnu ulogu, koja  pruža sigurnost u ovoj proizvodnji. 
Proizvodnja belog luka počinje pri izboru parcele i preduseva. Dobri predusevi za ovu povrtarsku vrstu su kulture koje rano napuštaju parcele i ostavljaju ih čiste od korova – strnine: konzumni i semenski grašak, paradajz, paprika i mahunjače. U plodoredu beli luk dolazi na drugo mesto, dok se na istu parcelu može saditi nakon četiri-pet godina. Osnovna obrada, oranje, obavlja se u jesen na dubinu od 20 cm do 25 cm. Nakon  toga odmah treba uraditi predsetvenu pripremu, kojom se  stvara sitnomrvičasta struktura zemljišta, odnosno setvenog sloja, pre svega zbog građe i krupnoće sadnog materijala.
 
Sadnja
 
Beli luk se razmnožava vegetativno, te se za sadnju koriste čenovi. Sadnja se obavlja ručno ili mašinski. Prednost ručne sadnje je u pravilnom položaju čenova, dok pri mašinskoj čenovi mogu da zauzmu ležeći ili obrnut položaj, pa je usporeno i neravnomerno nicanje useva, što kasnije rezultira  formiranjem sitnih lukovica nepravilnog oblika i smanjenjem prinosa i do 20 odsto. Priprema za sadnju sastoji se u izboru krupnih i zdravih čenova. Pre sadnje treba dezinfikovati sadni materijal, odnosno čenove sredstvima na bazi aktivnih supstanci tiofanat-metil (Funomil) u kombinaciji sa boskalid + piraklostrobin (Signum). Čenovi se potapaju u pripremljen rastvor u trajanju od 45 minuta uz povremeno mešanje. Ako se sadi mašinski, neophodno je čenove sušiti da ne bi došlo do slepljivanja, dok kod ručne sadnje posle ceđenja čenovi mogu odmah da se sade, uz adekvatnu ličnu zaštitnu opremu. Vegetacioni prostor za beli luk je 30–50 x 8 cm – 10 cm, a količina sadnog materijala se kreće od 1.200 kg do 1.400 kg, pa i više, zavisno od krupnoće čenova. Pri mašinskoj sadnji formira se četiri-pet traka, sa razmakom redova od 20 cm do 25 cm i razmakom u redu od 8 cm do 10 cm. Čenovi se sade na odgovarajuću dubinu kojom se obezbeđuje da vrh čena bude pokriven slojem zemlje od 2 cm do 3 cm, a sve u cilju uspešnog prezimljavanja i ukorenjavanja biljke. Kod pliće sadnje usled intenzivnog prorastanja korena često dolazi do izbacivanja čenova napolje, na površinu zemljišta, te sušenja, jer se deo korena nalazi van zemlje. Preduboka sadnja usporava nicanje, što se odražava na neujednačnost useva i sitnije lukovice.  
 
Zaštita
 
Nega useva se sastoji od zaštite od korova, bolesti, štetočina i zalivanja. Suzbijanje korova je značajna mera u proizvodnji lukova, a prevencija se sastoji u izboru parcela čistih od korova. Takođe treba voditi računa da usev tokom vegetacije bude čist, bez obzira na način proizvodnje. Ovo je omogućeno izborom herbicida i mehaničkim odstranjivanjem korova. Posle sadnje, a pre nicanja, veoma je efikasana aktivna supstanca pendimetalin, na čijoj bazi postoji više registrovanih preparata na našem tržištu (Stomp, Stomp aqua, Pendistomp, Zanat). Nakon zime, kada luk nastavlja sa vegetacijom, potrebno je kultiviranje. 
Tokom vegetacije u fazi tri do pet listova mogu se primenjivati herbicidi:  klopiralid za suzbijanje palamide, kao i kletodim (Kletox, Select super) i fluazifop-p-butil (Fusilade forte) za uništavanje uskolisnih travnih korova. Primena fungicida se preporučuje u dezinfekciji sadnog materijala.  Kasnije, tokom vegetacije, praćenjem uslova za pojavu pojedinih bolesti neophodno je tretiranje. Danas je prisutan širi spektar fungicida za dezinfekciju sadnog materijala (tiofanat-metil, boskalid + piraklostrobin), a primenjuju se prema uputstvu proizvođača. Da bi se smanjio rizik od bolesti koje se prenose čenovima, neophodno je koristiti deklarisan sadni materijal, proizveden pod stručnom kontrolom. Ovakav materijal isključuje pojavu bolesti uz poštovanje zahteva za plodosmenom. Tokom vegetacije koriste se fungicidi na bazi aktivnih supstanci: boskalid + piraklostrobin (Signum), ciprodinil + fludioksonil (Switch) za suzbijanje prouzrokovača truleži, benzovindiflupir + protiokonazol (Elatus Era) za suzbijanje prouzrokovača rđe.
Ekonomski najznačajnije štetočine belog luka su lukova muva (Delia antiqua) i muva belog luka (Sulia lurida). Lukova muva se pojavljuje u proleće kad i na crnom luku, te je potrebno pravovremeno tretiranje insekticidima. Muva jesenjeg belog luka je štetočina koja se javlja na parcelama na kojima se često smenjuje usev ne poštujući plodored. Štete od ovog insekta se uočavaju tek u proleće sa porastom temperature. Obično je tada kasno za tretiranje, tako da je potrebno preventivno tretiranje u jesen, naročito ako su povoljni uslovi za let ovog insekta. Tretmani se izvode insekticidima s aktivnim supstancama: acetamiprid (Mospilan, Tonus, Afinex, Zlatospilan), imidakloprid (Confidor, Lobo), deltametrin (Decis).
 
Ubiranje
 
Beli luk se skida kada su listovi zeleni, a koren još uvek živ. Upravo zato je pri berbi potrebno potkopavanje, a ne čupanje, jer koren odumire kada se listovi sasvim osuše. Ubiranje belog luka se obavlja kada je nadzemna masa zelena, a luk je u početnoj fazi poleganja. Ne treba čekati da najveći deo biljaka polegne, jer ako dođe do kišnog perioda, luk nastavlja sa vegetacijom, nadzemni deo se lako odvaja od lukovice, a čenovi od stabla, pa takav nema tržišnu vrednost. Luk se vadi ručno ili mašinski. Vađenje belog luka za industrijsku preradu – proizvodnju pasta se obavlja ranije, kada je završeno formiranje lukovice, a listovi su još uvek zeleni. Jesenji beli luk dospeva za vađenje od sredine juna do početka jula. Nakon vađenja beli luk se suši na parceli, potom čisti odsecanjem suvih listova 1,5 cm do 2 cm iznad lukovice i odstranjivanjem suvih korenova, nakon čega se uvrećava. U proizvodnji na manjim parcelama i baštama beli luk se plete u vence i ostavlja na promajna mesta. Beli luk iz jesenje sadnje može se koristiti od četiri do šest meseci. 
U poslednjih nekoliko godina sortiment belog luka je proširen ranom sortom "ranko", stvorenom u Institutu za rata-rstvo i povrtarstvo u Novom Sadu, koja pristiže 20 dana ranije od sorte "bosut". 
 
Tekst i foto: dr Jelica Gvozdanović Varga
Dipl. inž. master Slobodan Vlajić
Institut za ratarstvo i povrtarstvo, Novi Sad