* U zakasneloj setvi otežane su osnovna obrada i priprema zemljišta na raskvašenom tlu, a povećava se i setvena norma
 
Kišni period, koji sa manjim prekidima traje od 2. novembra, potpuno je raskvasio zemljište, čime je onemogućena ne samo setva, već i radovi na njegovoj obradi za jare kulture. Nastavak setve moguć je tek oko polovine novembra, samo pod uslovom da nastupi sunčano vreme, bez padavina. U oktobru je palo 45-120 l/m2 tokom 10-12 kišnih dana. Uslova za setvu je bilo u prvih pet dana oktobra, zatim u periodu od 15. do 22. i od 25. do 31. oktobra. Ukupno je bilo na raspolaganju oko 15 dana pogodnih za setvu. Koliko je moglo biti zasejano, ostaje otvoreno pitanje. Podaci se prikupljaju preko poljoprivrednih savetodavnih stručnih službi (PSSS) i Instituta za primenu nauke u poljoprivredi (IPN). 
Prema nekim procenama iz krugova prometnika žitaricama, do 1. novembra je zasejano oko 400.000 ha. Poznavajući dinamiku berbe kukuruza u Srbiji, koji je glavni predusev strnim žitima, navedena cifra nije sasvim realna. Planiranih (poželjnih) oko 600.000 ha, na bazi višegodišnjih statističkih podataka, može biti ostvareno uz veoma velike napore i povećane troškove proizvodnje.
 
Koliko košta proizvodnja pšenice?
 
O troškovima zasnivanja ovogodišnje proizvodnje već je bilo reči u prethodnom broju "Poljoprivrednika". Povećanje cena svih inputa, đubriva, goriva, semena, mašinskih radova, opteretilo je zasnivanje proizvodnje sa oko 60.000 dinara/ha. Još toliko novca će trebati i na proleće, kada počnu prihranjivanje i zaštita useva. Naročito su cene đubriva iznenadile proizvođače, do te mere da se svi pitaju da li je sve to potrebno. Opasno je razmišljanje da se dobar prinos može dobiti bez normalne upotrebe mineralnih đubriva. Već se odomaćilo mišljenje da se stabilni prinosi mogu postići setvom nedeklarisanog semena, na preko 60 odsto površina. Ako dva najznačajnija inputa, seme i đubrivo, nisu primenjena, pitanje je u kom pravcu ide proizvodnja hlebnog žita u Srbiji. Ne zaboravimo da u našoj državi nema nikakvih subvencija za ovu proizvodnju, pa će sve troškove snositi sami proizvođači. Predstavnici nadležnih državnih organa licemerno upućuju proizvođače na banke i njihove subvencionisane kredite za nabavku skupih inputa. To se teško može prihvatiti, jer - ko može garantovati da će cene pšenice zadržati sadašnji nivo u vreme žetve 2022? Nažalost, niko.
Kao stručnjacima, dobro nam je znano kakav će biti ishod proizvodnje pšenice zasejane nedeklarisanim semenom, u kasnim rokovima setve, bez dovoljno mineralnih hraniva. Poznato je to i proizvođačima. Svesno se ulazi u povećani rizik proizvodnje. Još nije kasno da se donesu odlučne i jasne državne mere za uspešnije savladavanje započetih planova setve. Nažalost, svaki dan odugovlačenja sa primenom mera pogoršava njihov efekat.
 
Koji troškovi se povećavaju u zakasneloj setvi?
 
Otežane su osnovna obrada i priprema zemljišta za setvu, jer su tanjirače praktično neupotrebljive na raskvašenom zemljištu. Primenom klasične osnovne obrade plugovima povećaće se potrošnja goriva za 30-40 odsto. Takođe, mora se povećati norma setve za 10-20, pa čak i više procenata u odnosu na optimalne rokove. Svi ti povećani troškovi odbaciće niže prinose, koji neće pokriti ni ukupna ulaganja, a kamoli da će doneti neki profit. Zato nam je dužnost da upozorimo poljoprivrednike na potencijalne rizike.
Do sada nije pomenut još jedan veliki rizik kasnije setve. Da bi strna žita uspešno prezimela, potrebno je da pre pojave niskih temperatura dostignu neophodnu razvojnu fazu porasta. U našim agroekološkim uslovima, to ja faza 3. lista. Odnosno, to je početak bokorenja, kada koren pšenice dostiže dubinu od najmanje 30 cm, a biljke u toj fazi lagano prelaze na autotrofnu ishranu. Fotosinteza se intenzivira, a kao rezultat tih procesa, akumuliraju se šećeri u listovima, etioliranim delovima ispod površine zemljišta i na mestu gde će se formirati čvor bokorenja. Saharoza će predstavljati rezervnu energiju za održavanje životnih aktivnosti mladih biljaka tokom zime, a istovremeno će pojačati otpornost na niske temperature. Ako usevi ulaze u zimski period u fazama 1-2. lista, ostaju neukorenjeni i bez pripreme za nastupanje niskih temperatura. To može da izazove propadanje određenog broja biljaka, naročito kod sorti koje nemaju dobru genetsku otpornost na niske temperature.
 
Šta se sejalo ove jeseni?
 
Pitanje je koje bi trebalo da zabrine sve činioce u proizvodnji, prometu i preradi pšenice. Ako je do sada zasejano oko 400.000 ha, utrošeno je oko 100.000 tona semena. Za preostalih 200.000 ha treba utrošiti još oko 60.000 tona semena, što čini ukupno 160.000 tona. To je uobičajena potrošnja semena u Srbiji. Koliko je upotrebljeno deklarisanog semena, može se zaključiti iz izveštaja ovlašćenih laboratorija. Prema dostupnim podacima, ove jeseni je deklarisano oko 81.000 tona, kategorija C1 i C2, uz napomenu da je u ovom zbiru i seme koje je izvezeno. Proizvođačima u Srbiji na raspolaganju je oko 75.000 tona deklarisanog semena, što je dovoljno za setvu oko 280.000 ha. Ostatak površina je, ili će biti, zasejan semenom bez sertifikata.
Blizu 10.000 tona deklarisanog semena je kategorije C2 (ili druga sortna reprodukcija), koja je bliska "semenu sa tavana", ali je prošla svu neophodnu kontrolu na njivama i u doradnim centrima.
Kada je u pitanju semenarstvo strnih žita, treba istaći da je ono veoma zapušteno i bez dovoljno nadzora. Između ostalog i zbog toga što proizvođači semenske pšenice (ili ječma) nemaju nikakvu stimulaciju od strane državnih organa ili organizacija.
 
Očekivanja
 
Ipak, postoji realna nada da će se zasejati još strnih žita, čim se steknu uslovi za setvu. Jer, pšenica nije obična ratarska kultura, ona je jedino hlebno žito. Šteta je što možemo izgubiti dobre pozicije izvoznika zbog ovakvih odnosa na domaćem tržištu.
 
Prof. dr Miroslav Malešević
BSP-Srbobran, 
Prof. dr Radivoje Jevtić,
Dr Vladimir Aćin
Dr Milan Mirosavljević,
Institut za ratarstvo i povrtarstvo,
Novi Sad