* Rakija šljivovica, naša najpoznatija, najstarija rakija, nastala od stare sorte “požegače”, koja se dugo sama gajila na ovim prostorima, još uvek ima izvanredno prijatnu aromu što se retko sreće kod drugih rakija i po tome je i danas prepoznatljiva
 
Iako je Srbija među vodećim zemljama u svetu po proizvodnji šljiva, nisu sve sorte podjednako pogodne za pečenje rakije. Od autohtonih sorti prednjači “požegača”, “crvena ranka” i “moravka”.
“Požegača” – U narodu je poznata i kao “madžarka”, “bistrica”, “čitlovka”, “jasenka”, “plavka”, “cepača”, “poznica”, “debelica”, “kriva šljiva”. Stablo šljive “požegače”, kada se gaji na svom korenu, srednje je bujno, a ako se kao podloga koristi “dženarika” onda bude bujno. “Požegače” imaju dobru nosivost grana koje, zahvaljujući elastičnosti, mogu da se dobro pokažu kada je rod bogat. Jedna od njenih lošijih osobina je što stablo ima slabiju otpornost na niske temperature i mrazeve. Plod šljiva “požegače” je relativno sitniji u odnosu na konkurenciju. Težina plodova je prosečno oko 17 grama. Zri krajem avgusta, dok na terenima koji su na većoj nadmorskoj visini to može da se desi i početkom septembra. Ova sorta šljive je osetljiva prema većem broju prouzrokovača bolesti, kao što su rogač, rđa, plamenjača (narandžasta pegavost). Međutim, najveću opasnost predstavlja bolest šarka, koja je doneta iz Amerike sa sadnicama šljiva “stenlej” u Bugarsku, odakle se postepeno proširila i na naše krajeve. “Požegača” pokazuje manju osetljivost prema moniliji u odnosu na druge sorte. Vredno pomena je da je, dok je bila u čistoj kulturi – monokulturi, ili pak dok je drugih sorti šljiva bilo vrlo malo, dala tip rakije šljivovice poznate u celom svetu.
Tekst i foto:
Dipl. inž. Milan Tošković
PSSS “Prokuplje”
 
Kompletan tekst pročitajte u novom broju lista Poljoprivrednik.