* Visokoproduktivna grla je moguće zasušti i na samo 25–28 dana do teljenja, ali postoji rizik od gubitka u proizvodnji mleka u narednoj laktaciji
 
Proizvodnja mleka svuda u svetu, pa tako i kod nas, sve više se orijentiše ka modelima kojima se podiže efikasnost, a samim tim smanjuje cena koštanja po proizvedenom kilogramu mleka. Krajnji cilj je dobijanje konkurentnog proizvoda, koji je u skladu sa sve oštrijim standardima kojima se reguliše kvalitet hrane.  
Povećanje cene sirovog mleka, bar u nekim drastičnim okvirima, nije realno očekivati. Postoje brojni dokazi koji idu u prilog ovoj tvrdnji, a najubedljiviji su oni koji dolaze iz prerađivačke industrije.  Svedoci smo da se u poslednjih par decenija prerađivačka industrija konsoliduje, i da taj proces podrazumeva jačanje sirovinske baze, tržišta i tehnologija. Na taj način su stvoreni sistemi koji su vertikalno povezani, i gde se troškovi proizvodnje mogu vrlo precizno kontrolisati. 
Na porodičnim farmama, kakve su naše, još uvek nema jasne slike o troškovima, odnosno momentima gde je moguće napraviti uštede i povećati efektivnost proizvodnje. Ovim tekstom želimo da skrenemo pažnju na značaj koju grupa zasušenih krava ima u stadu, naročito sa stanovišta profitabilne proizvodnje mleka. 
Evo jednog vrlo jednostavnog pitanja za sve naše proizvođače mleka: na osnovu kojih parametara je moguće opredeliti "sudbinu" krave koja je u trećoj laktaciji, proizvodi 24 kilograma mleka dnevno, i nalazi se u petom mesecu bremenitosti? Da li ovakvo grlo treba izlučiti iz stada, i poslati na klanje, ukoliko to zakon dozvoljava? Ili, da li takvo grlo treba odmah poslati u grupu zasušenih krava?  Ili, jednostavno, sačekati "pravo" vreme kada se, u skladu sa protokolima na farmi, krave prevode u grupu zasušenih grla?
 
Genetika – osnov visoke produktivnosti
 
Ovde dolazimo do problematike koja je glavna tema ovoga teksta. Da li naši farmeri dovoljno dobro poznaju proces zasušenja grla, sa stanovišta zdravstvenog stanja zapata, odnosno ekonomskog aspekta proizvodnje mleka?
Iako još uvek postoje zakonska ograničenja koja nanose ogromne štete našim proizvođačima mleka, genetski materijal koji je moguće uvoziti (iz SAD, Kanade,...) poseduje kvalitete kojima se bitno podiže proizvodni kapacitet stada. I zapravo je to činjenica o kojoj treba ozbiljno razmišljati, jer što je proizvodnja po grlu veća, to su "promašaji" koji se odnose na ceo proces zasušivanja grla na farmama skuplji.
Na svu sreću, našim farmerima se nude proverena rešenja, i nije potrebno eksperimentisati i gubiti vreme na proučavanje nečega što je već potvrđeno u praksi. Ovo se naročito odnosi na farme koje svoju proizvodnju baziraju na holštajn rasi, jer su protokoli po kojima se radi kako na velikim, tako i na manjim farmama potvrđeni (bez obzira na sistem držanja i geografsku lokaciju). 
Uobičajena praksa je da se krave zasušuju u periodu 50–60 dana pre teljenja. Preporuka je da se prvotelke prevode u "neproduktivnu" kategoriju oko 60 dana pre teljenja, dok starija grla tolerišu nešto kraće vreme i mogu se bez posledica zasušiti pedesetak dana do teljenja. "Zlatno pravilo" je da unutar stada ne bude više od 10 odsto "netipičnih" grla, a posebno onih zasušenih 70–80 dana pre teljenja. Ako se tako nešto događa, onda se protokoli na farmi moraju dobro proučiti, jer se ovim direktno narušava efikasnost proizvodnje mleka. 
Da bi slika o značaju pravovremenog prevođenja bilo potpuna, farmeri moraju jako dobro znati sledeće parametre: odnos troškova ishrane u odnosu na dohodak po proizvodnom grlu, trošak remonta stada po grlu, uz naravno parametre koji se odnose na uzrast, laktaciju po redu, i opštu kondiciju posmatranog grla. 
Moguće je visokoproduktivna grla zasušiti i na samo 25–28 dana do teljenja. Zagovornici ovog sistema imaju svoje argumente, ali su svesni i rizika vezanog za gubitke u proizvodnji mleka (i suve materije u mleku) u narednoj laktaciji.
S obzirom na sve veći značaj koji se daje pitanjima ekologije i proizvodnje proteina animalnog porekla, treba napomenuti da vreme koje grla provedu u grupi zasušenih krava pravi razliku u kvalitetu "ekološke karte farme", te je za svaku preporuku da se prilikom donošenja odluke o vremenu zasušivanja razmišlja i o ovom problemu. 
 
Obezbediti adekvatan smeštaj
 
Objekti u kojima su smeštena grla kada nisu direktno uključena u proizvodnju mleka moraju odgovarati nameni. Vrlo je loša praksa (naročito na manjim farmama) da se grla drže u jednom objektu sve vreme, bez obzira na to da li se radi o vezanom ili slobodnom sistemu držanja. Problem je u tome što u pogledu potrebnog prostora, zatim svetla, i ostalih ambijentalnih uslova, grla koja se nalaze na 60 dana do teljenja traže značajno drugačije uslove. Potvrđeno je da povišena temperatura, u kombinaciji sa lošom ventilacijom u objektima, ima vrlo negativan uticaj, čak možda izaziva i više problema nego u proizvodnom delu stada. Povećen procenat mrtvorođene teladi, smanjena količina mleka u očekivanoj laktaciji, manja vitalnost novorođene teladi su samo deo problema koji se lako može izbeći.  Takođe, za preporuku je da se ova grla što manje uznemiravaju i, ako je moguće, ne treba ih "dirati" više od jednom-dvaput u periodu od 15 dana. 
Za vreme perioda zasušenja, svakako treba organizovati i uraditi profilaktičke mere, uključujući i vakcinaciju. 
Povećanjem proizvodnje mleka po grlu, koje se jednim delom javlja kao posledica sve boljeg menadžmenta, a sa druge strane neprestanog rada na podizanju genetskih vrednosti stada, farmeri dolaze u situaciju da zasušuju grla koja tada proizvode 30 kilograma mleka, a često i više. Iskusni farmeri se najčešće odlučuju za vrlo radikalnu metodu, koja podrazumeva prevođenje grla u grupu zasušenih, u roku od 24 časa. 
Preporuka za sve farmere je da se dobro pripreme za taj posao, a naročito treba biti pažljiv sa upotrebom antibiotika, kao sastavnog dela protokola koji se odnosi na tretmane vimena. Postoji vrlo veliki broj dokaza koji govore o tome da, ako je broj somatskih ćelija manji od 150.000/ml, i ako na mlečnoj žlezdi nisu primećene nikakve promene (preporučije se "Kalifornija test" kao dopunska metoda provere stanja vimena), zapravo antibiotik nije ni potreban, i ne mora se koristiti za "zatvaranje" kanala mlečnih žlezda, što je doskora bio rutinski proces. Na taj način postižu se uštede u novcu, vremenu i, što je naročito važno, šalje se pozitivna poruka potrošačima, ali i svima onima koji proizvodnju animalnih proteina na farmama vide kao jeres i brutalno ugrožavanje ekološke ravnoteže na planeti – što ni izbliza nije tako. 
Ishrana grla u ovoj fazi ima svojih specifičnosti, i zbog toga ćemo tu temu razmatrati u jednom od sledećih tekstova. 
 
Tekst i foto:
 Dipl. inž. Boris Berisavljević