* Sinovi završili poljoprivredne škole i fakultete, ostali na imanju i postižu vrhunske rezultate u ratarskoj proizvodnji
 
Izbište, s kvalitetom svog atarskog zemljišta, sigurno se ubraja među vodeća mesta u Južnobanatskom okrugu po razvoju poljoprivrede i nadaleko je čuveno po dobrim domaćinima. Vidljivo je to već na prvi pogled po izgledu i opremljenosti većine kuća, ekonomskih dvorišta, silosa, broja podignutih podnih skladišta, mehanizaciji... Tako je i u porodičnom gazdinstvu Pavlov u kome, na razdaljini ne većoj od 100 metara, u tri kuće žive tri generacije. U jednoj je najstariji član Jovan sa suprugom, a u druge dve su sinovi Nikola i Vladimir, sa svojim porodicama.
Pavlovi su jedna od najstarijih porodica u Izbištu. Nikada se, kažu, nisu međusobno delili "na moje" i "tvoje" i zato su generacijski kao gazdinstvo i opstali. Kako nekad kad su imali samo pet-šest hektara, pa i danas kada svi zajedno obrađuju 220 hektara zemlje i, u konkurenciji individualnih domaćinstava, svrstavaju se među vodeće proizvođače pšenice, kukuruza i suncokreta u selu i vršačkoj opštini. Sve zajedno, kao u nekoj dobro organizovanoj zadruzi, u ovoj porodici se radi, kupuje, odlučuje... Bez obzira da li je to priprema zemljišta, setva, žetva ili kupovina novih oranica, nabavka mehanizacije, opremanje kuća...
 - Porodica je naša snaga koja pokreće sve njene članove i daje smisao postojanja i generacijskog trajanja. Drugačije verovatno ne bi ni znali da funkcionišemo, niti to možemo da zamislimo, kaže Nikola, ponosni otac tri sina - Jovice, Aleksandra i Slobodana koji su završili srednju poljoprivrednu školu u Vršcu, a Jovica i agroekonomski smer na Poljoprivrednom fakultetu u Zemunu.
Pavlovi posebnu važnost i značaj pridaju obrazovanju i vaspitanju svoje dece koja su odrasla na vrednostima i temeljima porodičnog zajedništva i sloge. Forsirao je to, kažu, deda Jovan, ali i sinovi Nikola i Vladimir prenoseći takvo svoje opredeljenje na decu. Svesni su da je ulaganje u znanje, nove tehnologije i savremenu mehanizaciju ključ opstanka gazdinstva i porodice kako danas, tako i u budućnosti.
U srednjoj poljoprivrednoj školi u Vršcu kažu da su u vremenu sveprisutne krize negovanja zajedništva u porodicama Pavlovi prava retkost u Južnobanatskom okrugu. A posebno što su svi muški potomci sa uspehom završili poljoprivrednu školu i stekli zavidno znanje koje sada primenjuju u svom domaćinstvu. Donekle je izuzetak Vladimirov sin Staniša sa završenom Srednjom elektrotehničkom školom "Nikola Tesla", ali koji nimalo ne zaostaje sa znanjem i praksom za svojom braćom od strica.
- Porodica Pavlov je zaista primer kako danas u Srbiji treba da izgleda jedno savremeno poljoprivredno gazdinstvo koje neguje i vezuje duh zajedništva i tradicionalne vrednosti. Sva tri Nikolina sina su bili dobri i vredni đaci u našoj školi kojima stečeno znanje i praksa sada pomažu da u svakom pogledu unaprede praktičan rad i poslovanje domaćinstva, a posebno u ratarskoj proizvodnji za koju su se porodično opredelili i postižu vrhunske prinose, kaže Srđan Kliska, direktor Srednje poljoprivrede škole "Vršac" u Vršcu na čiju preporuku smo i došli u Izbište.
Od braće Pavlov Jovica je najstariji i s najviše životnog iskustva. Ne samo u radu na porodičnom imanju već i u drugim kolektivima. Nakon završetka studija agroekonomije na Poljoprivrednom fakuletu, oprobao se radeći nekoliko godina u Pančevu i Sremskoj Mitrovici raznorazne poslove vezane uglavnom za promet poljoprivrednih proizvoda, kreditiranje proizvodnje i nabavku mehanizacije u nekoliko firmi u Vojvodini.
- Na najneposredniji način uverio sam se da je kod nas posredovanje i pružanje usluga mnogo lakši način za zaradu nego što je biti neposredni proizvođač u poljoprivredi. Vaspitavan u drugačijem okruženju i na drugim vrednostima sebe ni svoju budućnost nisam video u radu u takvim poslovima, pa sam se vratio na porodično imanje i svojoj porodici, kaže Jovica koji bez obzira na zvanje agroekonomiste veoma dobro upravlja kombajnom, vozi traktor i, po potrebi, radi sve druge poslove na njivi ili imanju.
Nešto mlađi Aleksandar i Slobodan, za sada nemaju ambiciju da nastave dalje školovanje, što ne znači da jednog dana to neće učiniti. Posla na imanju, kažu, ima poprilično za svakog od njih. I to ne samo oko obrade zemljišta već i održavanja mehanizacije, kontrolisanja robe u silosu, podnim skladištima, prilikom utovara i istovara, brige o nemalom broju svinja, ovaca koje drže za potrebe brojnog domaćinstva... Aleksandar, kako sam kaže, najviše voli da se zanima oko mašina i mehanizacije, ali bespogovorno prihvata i sve drugo što treba da se obavi.
- Nikad međusobno ne postavljamo pitanje da li treba uraditi ovo ili ono i ko će da to da obavi. Bitno je da se posao odradi na vreme i da nema zastoja u proizvodnji, kaže Aleksandar koji je, za sada, jedini od braće uplovio u bračne vode, a pre tri meseca je dobio i sina što se u porodici Pavlov dostojno proslavilo.
Slobodan i Staniša su rođeni iste godine i najmlađi su muški članovi u ovoj brojnoj porodici. Ali, bez obzira na to, potpuno su ravnopravno uključeni u sve poslove na imanju još dok su bili u završnim razredima osnovne škole i u toku srednje škole.
- Stečeno znanje u srednjoj poljoprivrednoj školi mi mnogo znači. Uz teoretsku nastavu, koja je bila podloga, dosta toga se korisno moglo naučiti od predmetnih nastavnika na praktičnoj nastavi, a pogotovo u radu s mehanizacijom i priključnim mašinama, kaže Slobodan dok Staniša u svakodnevnom radu uspešno primenjue svoje stečeno znanje iz elektrotehnike.
Malo je porodica na selu kao što su Pavlovi. Najviše fascinira njihova posvećenost i odanost poslu u poljoprivredi i konstantan napredak koji, iz godine u godine, ostvaruju bez obzira na brojne prepreke vezane za samu proizvodnju i prodaju ratarskih proizvoda. Drži ih duh porodičnog zajedništva i bratska sloga koja se generacijski, kroz sticanje novih znanja i domaćinskog poslovanja, održava i neguje.
K. Rajević
 
29. septembar 2017.
 
 
DONOŠENJE KLJUČNIH ODLUKA
 
U porodici Pavlov zna se red stvari. Tako je, kažu, bilo odvajkada, pa i sada. Mlađi vredno rade, stiču neophodno životno isksustvo, a ključne odluke vezane za proizvodnju, ulaganje, kupovinu zemlje, mašina, mehanizacije, izgradnju potrebnih objekata, donose stariji.
- Kod nas to zajednički rade deda Jovan, stric Vladimir i moj otac Nikola. Mi mlađi o tome još uvek učimo od njih, svesni da će odgovornost za sudbinu imanja porodice kada za to dođe vreme biti na nama i zato moramo biti spremni, kaže najstariji od braće Jovica.
 
 
Projekat je sufinansiran iz budžeta Pokrajinskog sekretarijata za kulturu, javno informisanje i odnose s verskim zajednicama. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu "Mladi poljoprivrednici u svakoj seoskoj kući" nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.