* U poljoprivredi nema zarade bez primene savremene tehnike i tehnologije proizvodnje

Mladi koji ostanu na selu i žele da se bave poljoprivredom i da od tog posla žive i izdržavaju porodicu, moraju stalno da unapređuju, osavremenjavaju i nadograđuju proizvodnju, prate tržišna kretanja i prilagode im setvenu strukturu, da imaju cilj i znaju šta hoće da postignu i budu u toku svih zbivanja u agraru. Ovako razmišlja tridesetdevetogodišnji Nikola Ćirić iz sela Rivice u iriškoj opštini, koji se opredelio da ostane na zemlji i nastavi putem koji su utrli njegovi deda i otac. Poljoprivreda, kako kaže, nije ono što je nekada bila. Ne može se danas živeti sa 10 hektara zemlje, jednim traktorom i ponekom priključnom mašinom. Zato je od 2006. godine, kada je registrovao gazdinstvo na svoje ime, počeo da obnavlja mašinski park i stare mašine zamenjuje novim, savremenijim, većeg radnog učinka, što mu omogućava da brže i kvalitetnije obavlja posao.
Nikola sa suprugom i troje dece živi u zajedničkom domaćinstvu s roditeljima, koji takođe imaju svoje gazdinstvo. Obrađuju ukupno 20 hektara sopstvenog zemljišta i 150 hektara uzetih u zakup. Gaje uglavnom pšenicu, kukuruz, suncokret, soju i uljanu repicu. Bave se tovom junadi i svinja. Osnovali su i d.o.o. kako bi mogli da se bave trgovinom, otkupom i transportom poljoprivrednih proizvoda.
- U nabavci mehanizacije mnogo su mi značile subvencije države, koje su iznosile 60 i 70 odsto. Zahvaljujući toj podršci, uspeo sam da kupim kombajn i još neke mašine. Imamo i kamione za transport pšenice. Ovakav mašinski park omogućuje nam da pružamo usluge mehanizacije i prevoza robe, pre svega staračkim domaćinstvima, kakvih u selu nije malo, pa tako koristi imamo i mi i oni, kaže Ćirić.
Ovaj mladi poljoprivrednik ističe da posla ima mnogo, da se radi po ceo dan, ali sve to mu ne bi teško palo da su cene poljoprivrednih proizvoda realne i da se znaju unapred, prilikom ugovaranja proizvodnje ili bar pre žetve.
- Ove godine sam imao 50 hektara pšenice, koja je, s obzirom na nepovoljne vremenske useve, dala odličan prinos, osam tona po hektaru, ali je trenutna cena ispod proizvođačke, pa sam je skladištio i čekaću da budu povoljniji uslovi za prodaju. Žetva suncokreta i soje treba uskoro da počne, a otkupljivači još nisu definisali cenu. Pala je i cena junadi, ali, srećom, naša još nisu pristigla za isporuku. Za dva meseca, kada dostignu telesnu masu za prodaju, možda će se nešto promeniti, objašnjava Ćirić i napominje da je pozitivno to što su državno poljoprivredno zemljište, koje su uzeli u zakup prvi put ove godine, dobili na duži rok, na 10 godina, po osnovu prava prvenstva za stočare, i na četiri godine, za zemljište iz drugog kruga licitacije.
Naš sagovornik ima i planove za naredni period, a to su izgradnja skladšnog prostora za žitarice i nabavka prateće oprema. Za realizaciju ovog projekta, s obzirom na vrednost investicije, konkurisaće za IPARD sredstva.
Ambicije ovog mladog čoveka i onih sličnih njemu za svaku su pohvalu i zavređuju pažnju države, koja mora da ih podrži, ako ne želimo da nam sela potpuno opuste. A oni traže samo da im se omogući da solidno žive od svog rada.

Tekst i foto:
Julkica Crnobarac

Projekat "Mladi i žene na selu okosnica opstanka i razvoja ruralnih sredina" je sufinansiran iz budžeta Pokrajinskog sekretarijata za kulturu, javno informisanje i odnose s verskim zajednicama. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove Pokrajinskog sekretarijata za kulturu, javno informisanje i odnose s verskim zajednicama, koji je dodelio sredstva.