* Postavljanjem košnica i brigom o pčelama na krovovima stambenih zgrada, institucija, kompanija, u gradskim parkovima i dvorištima, doprinosi se očuvanju biodiverziteta i prirode
 
O važnosti očuvanja biodiverziteta se sve više priča, a u posebnom fokusu su gradovi u kojima je zbog urbanizacije sve manje mesta za biljne i životinjske vrste. Da urbane sredine ipak mogu da budu utočište brojnim vrstama pokazuje Beogradsko udruženje pčelara (BUP), koje već godinama u Beogradu razvija projekat urbanog pčelarstva i organizovane sadnje medonosnih vrsta.
– Urbano pčelarstvo je u stvari praksa poznata u svetu kojom se poboljšava stanje životne sredine u gradovima i smanjuje negativan uticaj urbanizacije na svakodnevni život. Postavljanjem košnica i brigom o pčelama na krovovima stambenih zgrada, institucija, kompanija, ili u gradskim parkovima i dvorištima, zapravo doprinosimo očuvanju biodiverziteta biljaka, pčela i prirode, objašnjava Stanko Rajić, predsednik BUP.
Sve je počelo pre nekoliko godina kada su prve pčele zazujale na krovu Ambasade Francuske. Malo ko je tada bio zainteresovan za ovaj vid pčelarstva. Međutim, interesovanje je u međuvremenu znatno poraslo. Javljaju se društveno odgovorne kompanije koje ozelenjavanjem krovova i okoline, kao i postavljanjem košnica, žele da doprinesu unapređenju stanja životne sredine. Ujedno, na ovaj način mogu da dođu do brendiranog meda svoje kompanije, što im je jako interesantno.
Pčele su se  nastanile, između ostalog, na krovove Tržnog centra “Ušće”, Kompanije “Delta”, Hotela “Hajat”, koji ovako proizveden med koristi za pripremu delicija  za svoje goste.
– Radili smo analize meda izvrcanog iz košnica koje se nalaze na krovovima i ovaj proizvod je besprekorno čist. Beogradska medljika, na primer, nagrađena je Zlatnom medaljom za kvalitet na sajmu u Tuzli. Važno je napomenuti da u brizi o košnicama, kao i postupku vrcanja meda, uz našu pomoć učestvuju i zaposleni iz zgrade na kojoj se pčele nalaze. Želimo da u celu priču uključimo i nutricioniste, koji bi na pravi način predočili značaj pčelinjih proizvoda za ljudsko zdravlje, kaže Rajić i dodaje da se sve više stranaca interesuje za ovaj projekat, ali i da mu tradicionalni pčelari, koji su u početku bili skeptični, sve više poklanjaju poverenje. 
Urbanim pčelarstvom, kako objašnjava naš sagovornik, ne može da se dobije sortni med jer je paša sastavljena od velikog broja biljaka. Pčelari Beogradskog udruženja trude se da setvom i sadnjom medonosnog i lekovitog bilja obezbede raznovrsnu pašu pčelama. Važno je i što u ovaj posao uključuju decu koja se od najranijeg uzrasta uče važnosti očuvanja biodiverziteta, ali i pčela kao indikatora zdravlja životne sredine. Pored centra “Ušće” nalazi se ograđeni prostor sa dve košnice snabdevene digitalnom vagom na solarno napajanje. Ovaj prostor namenjen je edukaciji najmlađih. Uz orgađeni prostor nalazi se bašta u kojoj su  posađene medonosne biljke, a uz svaku stoji ime deteta koje ju je zasadilo.
– Trudimo se da pravilno rasporedimo košnice u gradu kako ne bi ugrozili divlje polinatore, kojih samo u Beogradu, prema nekim istraživanjima, ima oko 200 vrsta. Važno je da se paša pravilno iskoristi, a po obilnim unosima meda i jakim društvima vidim da smo u tome  uspeli, objašnjava Rajić.
Dodaje i da je problem neiskorišćenosti paše generalno problem u Srbiji i da prema istraživanjima SPOS-a pčelari koriste tek deset odsto raspoložive paše. Zbog toga je, kako kaže, veoma važno da se napravi digitalni katastar paše, preko kojeg bi pčelari mogli da se registruju i ne dođu u situaciju da svoje pčele nasele suviše blizu drugih košnica.
Pravilno korišćenje paše, urbano pčelarstvo, sadnja medonosnih biljaka, samo su neke od tema o kojima će se i ove godine tokom zime, dok pčele miruju, govoriti na tradicionalnim predavanjima i radionicama koje organizuje BUP. I ove godine će biti organizovani kursevi za pčelare početnike.
– Zimu koristimo za edukacije i unapređenje znanja iz pčelarstva. Ne potcenjujemo znanja predaka o ovom poslu, ali nauka o pčelarstvu svakoga dana napreduje pa i ta znanja treba usvojiti. Značajno je što naše udruženje u Košutnjaku ima svoj pčelinjak, pa sve ono što polaznici nauče na kursevima i tokom predavanja, na proleće i leto mogu da primene i provere u praksi. Direktan kontakt sa pčelama nema alternativu. Posebno smo ponosni na naš rad sa decom, jer ako njih uspete da zainteresujete, oni će ta saznanja upamtiti i kasnije biti dobri učitelji drugima, kaže naš sagovornik.
Rajić tvrdi da su ljudi sve više zainteresovani za pčelarstvo, posebno mladi i žene koji su sve češći polaznici kurseva koje organizuje Beogradsko udruženje pčelara. Pomoć razvoju pčelarstva pruža i Grad Beograd, koji obezbeđuje subvencije za nabavku pčelarske opreme. Trenutno se samo mali broj pčelara na teritoriji Grada profesionalno bavi ovim poslom. Uglavnom su to hobisti kojima je pčelarstvo dopunski posao. Bogata vegetacija Košutnjaka, Kalemegdana, Avale pruža uslove da se još mnogo pčela nastani na ovim prostorima uz obavezno poštovanje biodiverziteta drugih insekata. Sudeći po sve većem interesovanju pčelara, hobista, ali i stranaca – nedavno je stigao upit iz Pariza, ova slika bi mogla uskoro da se promeni.
Aleksandra Milić
 
Projekat “Zdrava poljoprivredna proizvodnja – zdrava životna sredina i stanovništvo u Beogradu” sufinansiran je sredstvima iz budžeta Grada Beograda – Gradske uprave grada Beograda, Sekretarijata za informisanje. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.
14. OKTOBAR 2022.