*  Gazdinstvo Krstonošić proizvodi osam vrsta hladno ceđenog ulja – od suncokreta, lana, uljane tikve, maka, kikirikija, uljane repice, konoplje i crnog kima
 
Generacije porodice Krstonošić odrastale su na banatskoj zemlji. Poljoprivreda je bila i ostala njihovo osnovno zanimanje. Tako je i Vladimir uz tatu Arkadija zavoleo prirodu i poslove na otvorenom, ali je ipak jedan period mislio da može bolje da se živi od muziciranja,  svirajući tamburicu. Ipak, vremenom, prevagnula je želja da svojoj deci  obezbedi zdravu hranu, pa sad samo ponekad zasvira tamburu za svoju dušu. 
Danas Vladimir obrađuje 14 jutara zemlje, od toga 11 jutara u svom vlasništvu. Nekada je tata Arkadije, uz redovan posao, obrađivao četiri jutra, na kojima su se uglavnom gajile ratarske kulture. Od tada pa do danas drastično se promenila setvena struktura. Sada gaje isključivo uljane kulture, koje mogu da posluže za preradu.
U proizvodnju hladno ceđenih ulja Krstonošići su ušli s pozicije potrošača. Sve je počelo iz želje da im se deca zdravo hrane. Prvo su razmišljali da je bolje da umesto jedne krave drže deset koza, jer je kozje mleko zdravo. Počeli su da gaje i povrće, a krompir je bio najzastupljeniji. Bavljenje povrtarstvom otkrivalo im je jedan novi čaroban svet. Kupovali su razne zdrave proizvode, pažljivo proučavali literaturu sve dok nisu došli do saznanja da je rafinisano ulje štetno po zdravlje i da je zdravije konzumirati hladno ceđeno ulje. Maštali su o tome kako bi bilo lepo da počnu da proizvode to ulje koje rado upotrebljavaju. Osim maslinovog egzotičnog ulja, koje kod nas stiže iz udaljenih krajeva, koristili su i ulja koja se spravljaju od uljarica koje kod nas uspevaju.
Uprkos snovima o toj proizvodnji, prese za proizvodnju hladno ceđenog ulja bile su vrlo skupe i nedostupne. Na sreću, pre dve godine lokalna samouprava raspisala je konkurs za dodelu sredstava za pomoć i podršku proizvođačima za nabavku prese za hladno ceđeno ulje.
Konkurisali su i dobili sredstva. Presa je kupljena i tako je sve počelo. Vrlo brzo krenuli su s proizvodnjom suncokretovog ulja, a kako je tržište diktiralo, proširivao se asortiman.
– Proizvodimo osam vrsta hladno ceđenog ulja – od suncokreta, lana, uljane tikve, maka, kikirikija, uljane repice, konoplje i crnog kima – ističe Vladimir Krstonošić.
Sva sirovina, osim konoplje, proizvodi se na ovom gazdinstvu. Kod konoplje nije problem proizvodnja već vršidba, jer nemaju odgovarajući kombajn. Zato ju je lakše nabaviti u kompenzaciji.
Višak sirovine od suncokreta i uljane repice plasira se lokalnim otkupljivačima, a druge sirovine proizvode se u dovoljnoj količini za preradu i kod njih nema viškova. 
Godišnje Krstonošići prerade oko 2,5 tone suncokreta, oko jedne tone lana, oko 400-500 kilograma uljane tikve, po 200 kilograma maka i kikirikija. Konoplju nabavljaju u kompenzaciji najčešće u zamenu za lan, a uspešno gaje i crni kim koji je kod nas malo zastupljen. 
Različita su i pakovanja koja plasiraju na domaćem tržištu. Ulje crnog kima plasira se u pakovanju od 1 dl i 2,5 dl,  lan i kikiriki od 2,5 dl i 0,5 l, uljana repica i suncokret od 2,5 dl i 7,5 dl, a mogu da se kupe i u rinfuzi u ambalaži koju donese kupac. Sva ostala ulja prodaju se u ambalaži od 2,5 dl. 
Prodaja hladno ceđenog ulja se odvija preko interneta, na kućnom pragu i na bazarima na kojima učestvuju sa lokalnom samoupravom, Odeljenjem za poljoprivredu i TO Kikinda, kao i PSS “Kikinda”, gde se vode kao partnersko gazdinstvo.
– Izenađen sam koliko interesovanje vlada za hladno ceđena ulja. To jednostavno prevazilazi naša očekivanja. Velika je potražnja – ističe Krstonošić. – Danas se teži zdravoj ishrani, a prednosti ovakvog ulja za ljudsko zdravlje su brojne. To su ulja koja nisu prolazila visoku temperaturu ni tokom ceđenja kao ni prilikom rafinacije, tako da je sve što je korisno u semenu i zadržano.
Brojne su mogućnosti iskorišćavanja ovih uljanih kultura. Tako su Krstonošići uložili sopstvena sredstva i nabavili mlin za biljne putere. Za sada spravljaju puter od uljane tikve golice i kikirikija.
Ovo je porodična proizvodnja u koju su uključeni i supruga Martina, sinovi Vlastimir i Branimir i Vladimirovi roditelji.  
Krstonošić objašnjava da prema važećoj zakonskoj regulativi mali proizvođač na svom gazdinstvu može da proizvede do 5.000 litara ulja. Za tu količinu nije potrebna posebna kontrola, kao ni neki poseban objekat. Na poljoprivrednom gazdinstvu može da se proizvede određena količina, pogotovo što je u pitanju proizvod biljnog porekla, kojim može da se snabdeva krajnji potrošač i lokalne maloprodaje.
– Planiramo da učvrstimo naše pozicije na tržištu, pa tek posle toga može da se razmišlja o napredovanju. Već dolazimo u situaciju da ne možemo da proizvedemo koliko može da se proda – objašnjava  Krstonošić.
Velika je potražnja za ovim uljima, a samo u Kikindi sa okolinom ima bar pet-šest gazdinstava koja se bave ovom proizvodnjom. Time potvrđuju da uspešne biljne proizvodnje uljanih kultura nema bez odgovarajućeg zemljišta. Očigledno je da kikindski atar ima potencijal za to.
Tamara Gnip
 
Projekat “Zdrava poljoprivredna proizvodnja – zdrava životna sredina i stanovništvo u Kikindi” sufinansiran je sredstvima iz budžeta Grada Kikinde. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.
25. NOVEMBAR 2022.