* Ljudi koji se bave turizmom ne prezentuju samo sebe i svoje domaćinstvo već i svoj grad i svoju državu
* Osim zdravstveno-bezbedne hrane, koju pretežno sami proizvode, na salašu su i bezbedni uslovi za boravak dece
 
“Dida Hornjakov salaš” se nalazi na svega tri kilometra od Sombora i već 12 godina predstavlja nezaobilazno mesto za turiste koji posećuju ovaj grad, a žele da vide tipičan zapadnobački salaš. Salaš je sagrađen 1901, a i danas je zadržao svoj izvorni izgled zahvaljujući ljubavi i istrajnosti vlasnika. Pre svega vlasnice Aranke Hornjak Mijić, žene kojoj je ovaj salaš u genima, ali i u srcu. Pod njenim budnim okom odvija se kontinuirana restauracija, a sve u želji da se turistima pruži što upečatljivija slika nekadašnjeg života na salašu. 
– Turistički naziv ovog salaša je u znak uspomene na mog dedu Stipana, odnosno didu, kako Bunjevci kažu, koji je ovaj salaš kupio 1925. godine, kao i na mog oca, koga moji sinovi zovu dida, koji je sačuvao salaš svih ovih godina – ponosno kaže Aranka.
Arankini preci su se bavili poljoprivredom, a ona je 2010. godine odlučila da razvija i turizam. Može se reći da je danas poljoprivredna proizvodnja na ovom salašu u funkciji razvoja turizma.
– Na salašu gajimo ovce, patke, guske, morke i brojnu živinu, tako da u ugostiteljskoj ponudi uvek imamo meso iz domaće proizvodnje. Životinje ne hranimo koncentratom, već isključivo kukuruzom, žitom i “na avliji”. Na drugom salašu, na Bukovcu, koji je u vlasništvu porodice mog muža, bavimo se intenzivno ratarstvom i tamo se proizvodi hrana za životinje, ali i soja, na koju se ovde grejemo – objašnjava Aranka i dodaje. – Na tom salašu imamo svoje kajsije, šljive, orahe, drenjine, a ovde trešnje, višnje, smokve i autohtone kruške. Voće uopšte ne prskamo, jedino mlade voćke i to samo minimalno. Za prihranu zemljišta koristimo stajsko đubrivo – ističe vlasnica salaša.
Skoro celokupna stočarska i voćarska proizvodnja je namenjena ugostiteljstvu jer, kako kaže domaćica, “salaš drži njena kujna”. Već više od decenije ovde turisti prevashodno dolaze da bi uživali u tradicionalnim jelima ovog podneblja. Za njihovu pripremu je neophodno da ima proizvode garantovanog kvaliteta.
– Na trpezi su uvek domaća jaja, a sami pravimo kulen i druge suhomesnate proizvode. Od drenjina pravimo liker, koji planiram da brendiramo. Rakiju ne stižemo sami da pravimo, ali imamo čoveka koji je pravi od našeg voća – objašnjava Aranka.
Osim zdravstveno-bezbedne hrane, koju pretežno sami proizvode, na salašu su i bezbedni uslovi za boravak dece, koja su ovde česti gosti.
– Svake godine oko 1.300 dece poseti naš salaš, te prolazimo kroz stroge provere bezbednosti. Primera radi, mi na salašu nikada nismo imali krpelja, a nisam pristajala na preventivno hemijsko tretiranje. Živina hvata sve, odnosno pokupi sve insekte koji nisu dobri, a ovce nam “kose” travnjak – kaže Aranka.
Salaš ima i smeštajne kapacitete, ukupno šest ležajeva, a ugostiteljski kapaciteti mogu da prime do 50 gostiju. 
– Svu hranu sami spremamo, jer želimo da sačuvamo tradicionalna jela. U službi smo gosta, da on ništa ne mora da radi, zato i nemamo apartmane – ističe vlasnica ovog salaša.
Naša sagovornica pojašnjava da salaš nije restoran, već da se radi po najavi, a da su vikendi već rezervisani za naredna tri meseca. Smeštajni kapaciteti se uglavnom reklamiraju od “usta do usta”, a gosti su, najčešće, stranci ili naši ljudi koji žive u inostranstvu.
Na pitanje kako sve stižu da urade, jer i poslovi u poljoprivredi i u turizmu traže celog čoveka i ne trpe odlaganja, odgovara da uglavnom sve sami rade, porodično.
– Osnova smo nas četvoro, suprug, dva sina i ja, ali radi i moj otac, dida Šime, iako ima 88 godina. On hrani ovce i živinu. Ukoliko je baš neophodno, pomažu nam i prijatelji – kaže Aranka. – Moramo da budemo stalno tu da bi sve bilo na nivou, u pogledu kvaliteta do koga smo došli. Koliko god da imamo ekipu koja dobro radi, mi moramo biti tu, jer su uvek moguće greške, a u ovom poslu ni sitne nisu dopustive – pojašnjava vlasnica salaša.
Naša sagovornica ističe da se ovde hrana sprema domaćinski, od zdravih poljoprivrednih proizvoda i po tradicionalnim receptima autentičnim za ovaj kraj. Na gramažu obroka se ne gleda jer, kako kaže, domaćini će se više obrukati ako nema dovoljno hrane.
– Ovaj posao morate da volite i da imate osećaj odgovornosti, jer ja ovo kad radim ne prezentujem samo sebe već predstavljam Sombor. Za strance prezentujem Srbiju, jer mene možda neće ni zapamtiti, ali će otići sa utiskom o Vojvodini i Srbiji. Dakle, smatram da mi koji se bavimo turizmom treba da imamo osećaj odgovornosti širih razmera – zaključuje Aranka Hornjak Mijić.
Gordana Radović
 
SINOVI PONOS PORODICE
 
Aranka s ponosom ističe da su njeni sinovi fakultetski obrazovani, ali da su se po završetku fakulteta vratili u rodni Sombor na svoja imanja. Stariji Nikola je master inženjer poljoprivredne tehnike, a mlađi Marko je diplomirani turizmolog i sada je na master studijama na Prirodno-matematičkom fakultetu u Novom Sadu. 
– Marko je preuzeo vođenje salaša, a ja sam mu desna ruka. Ja vodim kuhinju, a sve ostalo Marko. Da li će on ostati u tome, videćemo. Ovaj posao traži celog čoveka, nemaš slobodnog vremena za sebe. Ja kada sam počela ovim da se bavim, bila sam već ostvarena, i kao mlada osoba, i kao mlada majka. Kada sam odlučila da stvorim i ostavim nešto deci, onda sam se posvetila očuvanju i proširenju ovog salaša. Htela sam da jednom sinu dam posao u ruke, te da, ako se ne snađe u nekom drugom poslu, ali i ako se snađe, ima ovo. Za drugog sina Nikolu smo znali da će se baviti poljoprivredom, on to voli – kaže Aranka.
Ova porodica je prethodnih godina ulagala u razvoj turističke delatnosti na “Dida Hornjakovom salašu”, a ove i narednih godina planira  razvoj poljoprivredne proizvodnje na salašu na Bukovcu. Žele da investiraju u poljoprivrednu mehanizaciju, a u tu svrhu se i priprema konkursna dokumentacija za IPARD program.
– Smatram da je potrebno da prilikom bodovanja na konkursima i za IPARD, ali i za domaća sredstva, dodatne bodove dobijaju mladi fakultetski obrazovani ljudi. Primera radi, moj sin je master inženjer poljoprivredne tehnike, a za to ne ostvaruje bodove – iskrena je Aranka.
 
Projekat “Zdrava poljoprivredna proizvodnja – zdrava životna sredina i stanovništvo u Somboru” je sufinansiran sredstvima iz budžeta Grada Sombora. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.
 
30. SEPTEMBAR 2022.