* Radimo isključivo sa skupim, proverenim preparatima koji nakon tretmana brzo nestaju iz plodova i baš zbog toga moraju da se češće primenjuju, kaže Dušan Stanišić
 
Pre 13 godina prva klasa jabuke imala je odličnu cenu od 50-60 dinara za kilogram. Voćnjaci su se podizali bez protivgradne mreže i negovali bez prevelikog zalivanja. Ni kupci u to vreme nisu bili previše zahtevni, pa nije čudo što je Dušan Stanišić iz Grgurevaca, tada svež penzioner, na nagovor brata odlučio da kupi voćnjak. Uložio je dosta svojih sredstava da bi podigao moderan zasad jabuke sa savremenim sortama, sistemom “kap po kap” i protivgradnim mrežama. Želeo je da radi sve po propisu, nadajući se solidnoj zaradi. Međutim, nije sve ispalo onako kako je očekivao.
– Danas, 13 godina kasnije, jabuka ima istu cenu kao i kada sam počinjao. U stvari, ovu cenu ostvaruje sorta “gala”, dok su druge još jeftinije, 30-40 dinara za kilogram. Troškovi proizvodnje su u međuvremenu izuzetno porasli, a sa njima i očekivanja kupaca koji za prvu klasu priznaju samo savršen plod. Na sve to iza nas je teška vegetaciona sezona. Više od 60 dana nije bilo kiše. Iako voćnjak poseduje sistem za zalivanje “kap po kap”, ipak je obim fotosinteze bio manji, povećao se broj odbačenih plodova, a samim tim je opao prinos. Imali smo i mraz u vreme cvetanja, što je takođe negativno uticalo na rod, priča Stanišić.
Ovaj proizvođač trenutno ima oko 6,5 hektara pod jabukom. Zastupljene su sorte “gala”, koja se prva bere, zatim “zlatni delišes”, “greni smit”, “redčif”, “džeromajn”. Donedavno je u zasadu bila zastupljena i sorta “ajdared”, koja je izvađena zbog naglog pada prinosa i nemogućnosti da dobro oboji plod.
– Lane sam ubrao oko 300 tona ploda, a ove 200 tona, ali moram da naglasim da mi nikada ceo voćnjak nije u rodu. Uvek nešto vadim, a drugo dodajem. Najvažnije je biti u toku sa zahtevima tržišta i imati kvalitetan proizvod. Sve sadnice zato nabavljam od pouzdanog rasadničara u Subotici, a praksa je da sve sadimo u jesen, jer su me stari voćari učili da je tako najbolje. Sadnica u jesen zaspi, a u proleće se budi – rekli su. Zahvaljujući pažljivoj sadnji imamo prijem gotovo 100 odsto, objašnjava Stanišić.
Nezi zasada takođe poklanja veliku pažnju. Na poslovima u voćnjaku, osim njega, angažovani su supruga, sin, jedan prijatelj. Ima i ženu koja živi u selu i pomaže oko čupanja korova, ili po potrebi uništavanja glodara. Sarađuje sa grupom obučenih ljudi iz Rume koji rade isključivo orezivanje. Za berbu su zadužene uglavnom žene, jer one to, kako kaže Stanišić, rade nežnije. Pažnja pri berbi je jako važna, jer ako to nije dobro urađeno, na plodovima se ubrzo pojave tragovi. Sva obrana jabuka se slaže na palete i već istog dana dospeva u hladnjaču da ne bi, žargonski rečeno, počela da “radi”. Naš sagovornik se priseća slučaja kada je imao nesavesne radnike koji su pri berbi stiskali plodove, što je postalo vidljivo tek sutradan. Tu robu kupac nije hteo da preuzme.
– Dobre berače je teško naći. Nekada su sve žene koje beru bile iz Grgurevaca, a sada, kako je radne snage sve manje, dolaze i iz drugih okolnih mesta. Satnica je 300 dinara, a kada uračunam troškove đubriva, pesticida, goriva, teško nalazim računicu, kaže. 
Stanišić gotovo svu jabuku predaje kompaniji Atos Fructum u Maloj Remeti, a odatle ide u izvoz, uglavnom u Rusiju. Zaštitu zasada radi mu zaštitar iz ove kompanije, tako da po njegovom savetu kupuje pesticide i sprovodi program zaštite.
– Radimo isključivo sa skupim, proverenim preparatima, koji nakon tretmana brzo nestaju iz plodova i baš zbog toga moraju da se češće primenjuju. Zabluda je da su jabuke koje se ređe prskaju zdravije. Na tržištu mogu da se kupe preparati koji su mnogo jeftiniji i primenjuju se u razmaku od nekoliko sedmica, ali su neuporedivo štetniji od onih sa kojima ja radim. Ne smem u tom pogledu da napravim nikakav propust, jer bi to zahtevni kupci odmah uočili i kaznili. Sa ovim što sada znam uvek bih pre kupio jabuku u nekom marketu, nego na pijaci. Marketi moraju sve da kontrolišu i da stanu iza kvaliteta robe koju nude, dok na pijaci često niste sigurni šta kupujete, tvrdi Stanišić i dodaje da posebnu pažnju pri primeni pesticida poklanja tome da zaštiti pčele, odnosno ne obavlja prskanje u vreme kada su one aktivne.
Kaže i da ne zna šta će biti u budućnosti. Voćnjak je, naglašava, kupio i osavremenio kada je ova proizvodnja bila veoma isplativa. Uložio je svoj novac, ali je i redovno konkurisao i dobijao pomoć za unapređenje posla. Sredstvima iz pokrajinskog budžeta kupio je mulčer i atomizer, dok je  “republičkim novcem” nabavio sadnice i traktor.
– Čujem da se krče mnogi voćnjaci, jer ljudi više ne nalaze računicu u proizvodnji. Priča se i da će cena jabuke nastaviti da pada. Sve je teže uklopiti troškove proizvodnje i ostvariti neku zaradu. Želeo sam da ovaj voćnjak ostane sinu, ali ne znam šta će se desiti u budućnosti, kaže naš sagovornik i naglašava da, uz sve teškoće, ipak neće lako odustati.
Svake godine izvadi po nekoliko hiljada sadnica, ali isto toliko i zasadi. Upozorava da nove selekcije nisu dugog veka, kao i da se proizvodnja više ne može zamisliti bez sistema “kap po kap”, kojim se hrana i voda dopremaju do svake sadnice. Ne može se ni bez protivgradnih mreža. Kaže i da su sve izraženije klimatske promene, koje mogu da pomute posao i najuspešnijim proizvođačima. I pored svega, nada se da će opstati u poslu koji je sa toliko entuzijazma i volje radio sve ove godine.
 
A. Milić
 
Projekat “Zdrava poljoprivredna proizvodnja – zdrava životna sredina i stanovništvo u Sremskoj Mitrovici” je sufinansiran sredstvima iz budžeta Grada Sremska Mitrovica. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.  
30. DECEMBAR 2022.