Preskoči na sadržaj
12°C Novi Sad
mobilni
Biljna proizvodnja20. 11. 2026. 14:36

Pavel Brezina: Manje obrade, više vlage u zemljištu

Poslednja izmena: 20. 11. 2026. 21:35

Podeli:

Obrada zemljišta po regenerativnim principima podrazumeva minimalnu obradu kako bi se uspostavilo njegovo prirodno funkcionisanje, a smanjila upotreba mineralnih đubriva, fungicida i insekticida.

Pavel Brezina: Manje obrade, više vlage u zemlištu

Pavel Brezina iz Padine potiče iz porodice koja je oduvek bila okrenuta napretku, uvođenju novina i unapređenju proizvodnje na banatskim poljima. Njegov pradeda zemlju je obrađivao tradicionalno, uz konje i zapregu, dok je deda bio vizionar koji je napravio prvi veliki korak ka modernizaciji. Prvi je u selu kupio traktor, kako bi olakšao i ubrzao proizvodnju. To je ujedno predstavljalo i značajan iskorak u poslovanju. U vreme kada nije bilo moguće kupovati zemlju iznad zakonom dozvoljenog maksimuma, deda je imao priliku da pruža usluge obrade zemljišta u ataru.

Ni Pavelov otac nije zaostajao za prethodnom generacijom. Već sa 30 godina kupio je kombajn, nastavljajući porodičnu tradiciju ulaganja u mehanizaciju i unapređenje proizvodnje.

Odrastajući u takvoj porodici, i Pavel je bio predodređen da nastavi put svojih prethodnika. Odlučio je da ostane na zemlji, ali i da završi Poljoprivredni fakultet u Novom Sadu, na smeru za mehanizaciju. Po njegovom povratku sa studija, porodica Brezina imala je 150 hektara sopstvene zemlje i obrađivala još 400 hektara u zakupu. Površine su tokom godina varirale, pa se dešavalo da u zakup uzimaju i 600 hektara. Danas obrađuju 150 hektara sopstvene zemlje i još 350 hektara u zakupu.

– Trudim se da bitne segmente u poljoprivredi odradim na savremen način, prateći nove trendove – kaže diplomirani inženjer Pavel Brezina.

OSNOVA JE TRADICIJA

Ratarstvo se razvijalo kroz različite tehnološke faze, a svaka nova generacija mašina donosila je promene u načinu obrade zemljišta. Devedesetih godina prošlog veka značajnu novinu predstavljao je plug obrtač, dok je deceniju kasnije na polja stigao gruber, koji je postepeno zamenio plug u osnovnoj obradi, omogućavajući obradu bez prevrtanja zemljišta. Njegovom primenom ostvarivale su se uštede u gorivu i vremenu.

Padina se nalazi na obroncima Deliblatske peščare, a zemljište je rastresito, po sastavu černozem sa povećanim sadržajem peska, svrstano u treću klasu. Karakterišu ga brzo oticanje površinske vode i brzo isparavanje. Nekada se zemljište obrađivalo dva do tri puta pre setve. Takvi postupci doprinosili su stvaranju fine strukture zemljišta, ali su istovremeno dovodili do gubitka vlage. Uvođenjem grubera uspeli su da sačuvaju značajan deo vode u zemljištu.

Pavel se seća da su gruber odmah uveli u proizvodnju za plitku obradu strništa nakon žetve, kao i za mešanje prethodno razbacanog stajskog đubriva.

– Uz uvođenje grubera, cela linija mašina morala je da se prilagodi tom sistemu, kako bi nicanje biljaka, zahvaljujući očuvanoj optimalnoj vlažnosti, bilo ujednačenije i kako bi za oko nedelju dana kasnije ušle u letnji stres. Na taj način nastojimo da makar malo ublažimo efekat suše – objašnjava Pavel.

Na ovom imanju i dalje je osnovni princip borbe protiv suše gruberisanje uz što manje prohoda u pripremi zemljišta. Da bi efekat bio potpun, sve više se koriste i sejalice koje mogu da obave setvu u slabije pripremljeno zemljište, čime se smanjuje broj prohoda, štedi gorivo i racionalizuju troškovi proizvodnje.

Pavel je zainteresovan za tehnološki napredak i redovno prati stručnu literaturu i svetske trendove. Upravo tako se upoznao sa regenerativnom poljoprivredom, odnosno konceptom minimalne obrade zemljišta, prilagođene potrebama gajenih biljaka i očuvanju zemljišnih resursa.

REGENERATIVNA POLJOPRIVREDA – PUT KA ODRŽIVOJ PROIZVODNJI

Pavel Brezina s pravom se može svrstati među pionire regenerativne poljoprivrede u Padini. Ovaj pristup podrazumeva minimalnu obradu zemljišta ili čak njen potpuni izostanak, kako bi se podstaklo prirodno funkcionisanje zemljišta, a smanjila upotreba mineralnih đubriva, fungicida i insekticida. Ipak, bez no-till sejalice, regenerativni sistem ne može efikasno i ekonomično da funkcioniše.

Prednosti ovakvog načina obrade posebno dolaze do izražaja tokom leta, kada su padavine u našem području retke, a sušni periodi sve duži. U uslovima suvog ratarenja, ovaj sistem proizvodnje pruža veću fleksibilnost. Poboljšanjem vodnog režima zemljišta omogućava se efikasnije usvajanje padavina i njihovo duže zadržavanje, pa biljke kasnije ulaze u letnji stres.

Brezina ističe da se zaštita useva u regenerativnoj proizvodnji obavlja kao i u konvencionalnoj, ali uz nastojanje da se broj tretmana smanji. Koriste se selektivni herbicidi, dok se nakon skidanja useva ne primenjuju totalni herbicidi, već se korovi suzbijaju plitkom obradom zemljišta, koja istovremeno stvara uslove za nicanje semena.

– Sistem obrade je regenerativan, a zaštita bilja se jednim delom obavlja primenom hemije, ali u kontrolisanom obimu. Ishrana biljaka je mineralnim đubrivima, odnosno na konvencionalan način – objašnjava Pavel.

Ovakav sistem obrade manje je destruktivan za zemljište, doprinosi zaustavljanju degradacije i omogućava njegovu obnovu. Minimalna obrada i korišćenje pokrovnih useva u značajnoj meri utiču na poboljšanje zemljišnih osobina.

Promene u tehnologiji proizvodnje odražavaju se i na setvenu strukturu, koja se prilagođava klimatskim uslovima. Do nedavno je kukuruz na Pavelovim njivama zauzimao više od 50 odsto površina, ali se njegov udeo smanjuje u korist ozimih useva.

– Primetno je da je letnji period sve opasniji za kulture koje se u tom najtoplijem i najsušnijem delu godine nalaze u punoj vegetaciji. Trudim se da povećam površine pod ozimim usevima – pšenicom, ječmom i uljanom repicom – kaže Brezina.

Ozimna pšenica sada zauzima oko 40 odsto setvene strukture, kukuruz oko 30 odsto, dok je učešće uljane repice sa nekadašnjih 10 odsto povećano na 30 odsto.

Setva uljane repice obavljena je krajem septembra, u optimalnom roku, na 110 hektara. Međutim, nedostatak padavina uslovio je da seme još ne nikne.

– Nedostaje joj kiša da bi nikla. Ako bi padavine stigle i repica nikla, kalendarski bi već bilo kasno da dostigne stadijum u kojem je dovoljno otporna na mrazeve koji se javljaju krajem decembra i sredinom januara. Za sada će ostati tako do proleća, pa ćemo videti šta će biti. Možda ćemo je i presejati nekom jarnom kulturom, pogotovo što je prethodni usev bila pšenica – kaže Pavel.

Setvu pšenice započeo je 15. oktobra, a planira da je poseje na 150 hektara, do kraja oktobra.

MEHANIZACIJA I U VOĆARSTVU

Jedan od izazova u Pavelovoj proizvodnji bila je odluka da se pre šesnaest godina oproba i u voćarstvu. Izbor je pao na lesku, zbog relativno visokog stepena mehanizovanosti proizvodnje i sigurnog otkupa. Zasad je prvobitno podignut na pet hektara, a potom proširen za još dva. U narednom periodu planira se dodatno proširenje, a zasad se navodnjava.

Veći deo proizvodnih operacija je mehanizovan, izuzev ručnog orezivanja i uklanjanja izdanaka.

Pavel nastoji da fakultetsko znanje i iskustvo primeni u praksi, kako bi što bolje sačuvao zemljište, dragoceni resurs bez kojeg nema života i koji omogućava opstanak njegove, sestrine i roditeljske porodice. Njegov primer pokazuje da se tradicija ratarenja može nastaviti uz savremene tehnologije i promišljeno upravljanje zemljištem, sa ciljem da ono ostane plodno i za generacije koje dolaze.

Tamara Gnip

Foto: Privatna arhiva

Projekat "Ekološke prakse u Pančevu: Dobro za prirodu, dobro za ljude" je sufinansiran sredstvima iz budžeta Grada Pančeva. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.

Komentari (0)

Još nema komentara — budite prvi!

Ostavite komentar

Komentari se objavljuju nakon odobrenja moderatora.